Članci autora: fra Alen Barać

Kada vjeru podložimo ljubavi onda je ona dovedena do svoje savršenosti, ne da ne bi mogla više napredovati nego je na putu savršenosti.

Kad ih je upitao: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ samo se Šimun Petar usudio reći ono na što ih je Isus navodio tijekom tri prethodne godine.

Jedni su bili veliki učenjaci, drugi su opet bili neuki. Svi su oni tako, svatko u svome redu, sačinjavali svatove koji se nalaze pod tim velikim i prostranim šatorom.

Isus sa svakim od nas ima poseban odnos i nijedan nije isti.

Bog je dao da se carinici i bludnice obrate. Za razliku od onog prvog sina koji se “predomisli i ode”, oni se nisu predomislili i tako su postali onaj sin koji nije ispunio volju Očevu.

Možda se u učenicima razvila neka navezanost na njegovu ljudsku narav, na čovjeka zvanog Isus. Možda se u nekom od njih pojavila i frustracija zbog toga. Najprije svojim pojavljivanjem i nestajanjem, a onda i svojim konačnim odlaskom, Isus lomi tu navezanost i oslobađa ih za Duha Svetoga.

Primjer imamo u Mariji Bogorodici. Šutimo, divimo se i prebirimo sve to u svome srcu.

Lazar je pokazao da mržnja i hula na Boga ne proizlaze iz siromaštva i bolesti, već iz oholosti i arogancije, da se čovjek ne upropašćuje zbog prisutnosti nevolje, nego zbog odsutnosti pobožnosti.

Nije dovoljno samo čuti i čuvati Riječ, nego je Branitelj mora dozivati u pamet vjernika. I ne samo dozivati, nego nas mora i poučavati o onome o čemu smo već bili poučeni od Isusa.