Fra Miljenko se s još sedmoricom svoje braće povlači u franjevačku hidrocentralu uz rijeku Lišticu. Brig se utisnuo u srce fratara, te su se odlučili vratiti. Hrabro su koračali naprijed k svome voljenom Brigu, ne znajući kakve ih sve opasnosti čekaju.
Poput raznih povijesnih ličnosti koje je volio izučavati i tim saznanjima đake naučavati, i sam je ostavio trag, no onaj neizbrisivi, a to je trag sluge Božjega, koji je pronašao svoj mir.
Naš brat fra Metod je u 33. godini života kao naš Gospodin Isus prošao križni put i susreo se licem u lice s mučiteljima. Poveden u smrt i bačen u jamu dao je svima nama izvrsno svjedočanstvo vjere. Bio je revan službenik svoje Crkve i Provincije, a na kraju kao krunu zadobio priliku umrijeti sličan svome Gospodinu Isusu, izranjen, iscrpljen, posve slomljen, ali snažna duha i s vjerom u uskrsnuće.
Kao najmlađi među braćom, fra Ludovik se s nepunih dvadeset godina potpuno suobličio svome Spasitelju. Tako mlad je iščeznuo i prešao u nebo u društvu svoje braće, ostavivši za sobom svjedočanstvo vjere. Predano je koračao za svojim Gospodinom ne posustajući ni pred smrću. Smrt je čini se progutala sve ono što je bio njegov život.
Kao brat laik posebno je volio Sveto pismo, kojim se svakodnevno nadahnjivao. Prema svjedočenju braće franjevaca koji su s njime živjeli, bio je ugodan, sklon šali, a rado je pratio dnevne događaje i vodio rasprave.
Ovim projektom upoznat ćemo one najmlađe, od nepunih dvadeset godina, do starije braće u osamdesetima, od bogoslova, braće laika, svećenika do oca provincijala.
Jednu stvar brate moraš znati, nek te oni nauče. Svijet ti neće dati da budeš fratar. Svijet ti to neće dopustiti, jer svijet ljubi samo svoje. Smetat ćeš im. Smetat će im svatko tko bude Krista slijedio.
Ubiše gotovo polovicu provincije, no nisu računali na činjenicu da je mučeništvo sjeme za nova kršćanska zvanja.
Dvadeset i četiri sata prije negoli će poći u smrt, fra Leo je rekao mladoj braći: „Ako čovjek umre, ne znači da je Bog umro. Ako i mi umremo, ne znači da je i naš Bog umro!“.