A vjetar kroz granje poruku dovodi: Hrvati, ne zaboravite Vukovar!
Na neki način, hodočasnik zaključuje da je cijeli njegov život jedno veliko hodočašće od glave prema srcu, i da je u srcu, gdje prebiva Krist, pronašao svoj pravi dom.
Kada malo uđemo u odnos betona i armature, te ga slikovito prebacimo u odnos vjere i razuma možemo zaista mnogo naučiti. Zamislite armaturu bez betona, izgledala bi košćunjavo, ružno i oštro.
Biti dio nečijeg života, biti za nekog, to znači živjeti Evanđelje.
Teren nije samo mjesto natjecanja već i susret s drugim igračima, od kojih smo barem neke koliko-toliko približili Bogu, a ako nismo, nadamo se da će biti još prilike.
Bez dobre komunikacije ne može se izgraditi nikakav odnos niti ostvariti kakav dobar cilj. Stoga je nužno da hijerarhija obitelji sukladno s dobi i mudrosti pojedinih članova potiče komunikaciju.
Nosila si me devet mjeseci, osjećala svaki moj pokret, bdjela svaku noć u kojoj ti san nije dolazio na oči zbog mene. I kad je došao dan mog rođenja, trpjela si bol, ali nisi mislila na sebe – mislila si na mene.
Sveta je duša zagledana pogleda. Fokusirana na Onoga koji nije u trendu. On koji nije trenutan. Nije u trendu danas, sutra, nekoliko dana, o nekom blagdanu ili svetkovini. Duša gleda u Onoga koji je vječan.
Dobio sam ime po mom rođaku, hrvatskom vitezu Anti Pranjiću iz Brišnika kraj Tomislavgrada, koji je u dvadesetoj godini života ubijen tog kobnog 10. travnja 1992. u borbi za Kupres.