O samostanu i crkvi

Poslijeratne okolnosti ubrzo su prekinule taj razvoj: zabranjen je rad franjevačkih odgojnih i obrazovnih zavoda u Hercegovini, a zagrebačka kuća je oduzeta. Tijekom sljedećih desetljeća mladi hercegovački franjevci školovali su se u različitim redovničkim i biskupijskim ustanovama, od raznih dijelova tadašnje države, pa sve do inozemstva, zapadne Europe i Amerike. Ipak, Provincija 1967. godine uspijeva kupiti kuću na Jablanovcu i ponovno uspostaviti samostan u Zagrebu. Zbog rasta broja bogoslova i potrebe za boljim uvjetima, 1990. kupljena je i veća kuća na Prilesju. Upravo u to vrijeme dolazi do demokratskih promjena, što otvara mogućnost za dobivanje konačne lokacije za izgradnju budućeg samostana hercegovačkih franjevaca u Zagrebu.

Gradske vlasti u lipnju 1992. godine izdaju suglasnost provinciji za izgradnju samostana i crkve na rubnom dijelu Parka prirode Maksimir, u Gornjoj Dubravi, na zemljištu površine 10.002 m². Ubrzo se krenulo s izradom elaborata za otkup zemljišta od Grada, te dobivanjem dozvola za gradnju. Za idejno arhitektonsko rješenje samostana i crkve raspisan je natječaj na kojem su sudjelovala četvorica zagrebačkih arhitekata. Na koncu je izabrano rješenje ing. arh. Ivana Antolića – moderan projekt samostana s crkvom okrugle osnove, nadahnutom starohrvatskom crkvenom arhitekturom.

Gradnja crkve i samostana

Kamen temeljac samostana i crkve blagoslovljen je 4. prosinca 1993. godine, a blagoslovio ga je tadašnji zagrebački pomoćni biskup Juraj Jezerinac. U ime provincije, sve poslove na izgradnji samostana vodio je fra Viktor Nuić. Zbog nedostatka sredstava, gradnja je planirana u fazama, pri čemu je prvo predviđena izgradnja samostana s kapelicom i grubom dvoranom ispod crkve, dok bi crkva bila završena kasnije. Ipak, zahvaljujući zalaganju hercegovačkih franjevaca, vrlo brzo je ugovorena i gradnja crkve – najprije samo golih zidova i krova, a potom i njezin potpuni dovršetak.

Gradnja je napredovala jako brzo, te su nakon dvije godine, na ljeto 1995., samostan i crkva bili spremni za useljenje i stavljanje u funkciju. Crkva je prije blagoslova i stavljanja u uporabu opremljena potrebnim namještajem i djelomično umjetničkim djelima, dok su ostala postavljena naknadno. Važno je istaknuti veliko raspelo u crkvi, djelo Antuna Augustinčića, ulazna vrata crkve, djelo Ilije Skočibušića, kip Blažene Djevice Marije koji je izradio Dino Felici, te kip Djevice Marije na pročelju crkve, djelo L. Conta. Križni put je djelo Jure Žaje, dok su vitraji i mozaik iza tabernakula rad Josipa Botterija Dinija.

Blagoslov i useljenje

Blagoslov crkve i samostana svečano je održan 28. rujna 1995. godine, a predvodio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Već prve nedjelje nakon blagoslova, 1. listopada 1995. godine, crkva je bila toliko ispunjena vjernicima, da je, uz tri nedjeljne svete mise u 9, 11 i 17:30 sati uskoro uvedena i četvrta misa u 7 sati. U godinama koje su uslijedile, broj vjernika postupno se povećavao, te je uskoro uvedena i peta nedjeljna sveta misa. Samostan, kao i crkva, posvećen je Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije.

Godine 1998. započela su i prva okupljanja mladih u našem samostanu iz kojih je kasnije nastala Frama Dubrava, a 2008. godine kanonski je osnovano i bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda u Dubravi. Daljnja umjetnička oprema crkve trajala je godinama, da bi konačno, 8. prosinca 2005. godine, na svetkovinu njezine zaštitnice, Bezgrešne Djevice Marije, crkvu posvetio zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić. Tom prigodom u oltar su ugrađene moći blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Svojom izgradnjom samostan je u potpunosti ispunio svoju svrhu: postao je trajni dom i kuća odgoja franjevačkim bogoslovima i studentima, ali i gostinjac našim fratrima, koji u prolazu ili obavljajući razne obveze pronalaze ovdje mjesto za odmor i prenoćište. Budući da se nalazi blizu parka Maksimir i okretišta tramvaja u Dubravi, može se reći da ima ugodan i povoljan položaj u gradu. Samostan je često i domaćin značajnih vjerskih, kulturnih i društvenih događaja. Najveće bogatstvo su mu, svakako, vjernici koji se u velikom broju okupljaju na sv. misama.