Doći će dan kada će završiti naše hodočašće zemljom. Ostavit ćemo sve: dom, grad, državu, auto, novac i svu materijalnu sigurnost. Pred Boga ćemo doći samo s onim što nam je u srcu.
To je kraljevstvo ljubavi, ali ne jeftine ljubavi, nego razapete, krvareće i umiruće ljubavi, upravo vrele ljubavi u kojoj sve ljudsko izgara da bi bilo jedno s Bogom.
To je Isusov odgovor na židovsko divljenje Hramu, za nešto što su ovi mislili da je nešto najsvetije. To je Isusov odgovor i opomena i nama kada sami sebe zateknemo govoriti od svemu dobrom i lijepom što imamo, a hvala Bogu, danas imamo. Upravo tada, kada se opustimo, padamo.
Bazilika svetog Ivana na Lateranu kao prva bazilika u gradu postaje sasvim logično i katedrala biskupa Crkve u Rimu, u onom Rimu čijim kršćanima piše sv. Ignacije Antiohijski da su Crkva koja svemu bratstvu (ostalih Crkava) predsjeda u ljubavi.
U jednoj dirljivoj sceni iz anime serije One Piece, lik po imenu Dr. Hiluluk postavlja važno pitanje: "Kada čovjek umire? Kad ga pogodi metak? Ne. Kad oboli? Ne. Kad pojede otrovnu gljivu? Ne. Kad mu srce stane? Ne. Čovjek umire kada ga se zaboravi". Zato se danas sjećamo. I zato vjerujemo.
Dok se jedan farizej uzvisuje, hvali i naslađuje što je "bolji" od drugih, jedan grješnik se kaje, popravlja i odlazi opravdan. Sjetimo se kako Bog mrzi grijeh a ljubi grješnika. Razmislimo sada kako se ponašamo kada vidimo nekoga na svetoj misi za koga znamo da je grješnik. Često se čuje u narodu kako ovaj ili onaj nema što tražiti na misi jer je ovakav ili onakav.
Predati svoj život Božjoj volji znači imati povjerenje bez granica – vjerovati da je On uz nas i kada ne razumijemo put. Znati Božju volju ne znači poznavati budućnost, nego biti spreman na svaku situaciju odgovoriti Kristovom ljubavlju.
Odgovor gubavaca na učiteljevu uputu je posluh. Oni idu na put kojim ih Isus šalje. Njihovo putovanje postaje novo rađanje, iz života u smrt.
Kada vjeru podložimo ljubavi onda je ona dovedena do svoje savršenosti, ne da ne bi mogla više napredovati nego je na putu savršenosti.