Starješine su željele da postane svećenik, ali u svojoj poniznosti on je radije ostao brat laik. Nije bio obrazovan, ali su usprkos tome od njega često tražili savjet jer je bio pun mudrosti Božje. Njegova subraća smatrali su ga ljubaznijim od svih.
Život je često nemilosrdan - i prije negoli su napravili svoj prvi djetinji korak, on je neke, bez ikakve njihove krivnje, već vratio tri unazad.
U njima prepoznaju lice Krista patnika. Oni su jedni drugima prijatelji, tu je iskrenost prioritet! Jednostavnim riječima i gestama prijatelj prijatelju želi reći da je voljen, da nije zaboravljen, da vrijedi.
Fra Alojzije se tome usprotivio štiteći katolike i muslimane. Odmah su ga pritvorili. Tri dana su ga teško mučili u istražnom zatvoru u Đakovici.
Fra Ivičin primjer baca svijetlo na jedan drugačiji, hrabar i poticajan pogled na vlastitu bolest. Umjesto da se prepustio tugovanju i očaju, fra Ivica je bolest pretvorio u svoju snagu.
Zajednica je to koja okuplja osobe s određenim poteškoćama u razvoju. U njoj takve osobe imaju mogućnost razvijati svoje darove i sklapati prijateljstva.
Jedni su bili veliki učenjaci, drugi su opet bili neuki. Svi su oni tako, svatko u svome redu, sačinjavali svatove koji se nalaze pod tim velikim i prostranim šatorom.
Suočen sa vlastitim strahovima i ranama, Franjo dopušta Bogu da mu se približi i to postaje put njegovog susreta s Gospodinom tako što s Isusom silazi u ranjeno čovještvo kako svoje tako i drugih.
Tko bi rekao da mali siromah, koji nema ni primjerenu odjeću, može imati takav utjecaj?