Naš brat fra Metod je u 33. godini života kao naš Gospodin Isus prošao križni put i susreo se licem u lice s mučiteljima. Poveden u smrt i bačen u jamu dao je svima nama izvrsno svjedočanstvo vjere. Bio je revan službenik svoje Crkve i Provincije, a na kraju kao krunu zadobio priliku umrijeti sličan svome Gospodinu Isusu, izranjen, iscrpljen, posve slomljen, ali snažna duha i s vjerom u uskrsnuće.
Kada malo uđemo u odnos betona i armature, te ga slikovito prebacimo u odnos vjere i razuma možemo zaista mnogo naučiti. Zamislite armaturu bez betona, izgledala bi košćunjavo, ružno i oštro.
Mene samog poprilično uhvati strah kada ispred sebe vidim evanđeoske zahtjeve, također kako olako nekada pristupam svetom bogoslužju i molitvi.
Isus ovdje progovara o zajedništvu, jer kada kaže da će muž i žena biti jedno tijelo naglašava cjelokupno predanje.
Kristovo Srce predstavlja najdublju istinu o Božjoj ljubavi.
Bez dobre komunikacije ne može se izgraditi nikakav odnos niti ostvariti kakav dobar cilj. Stoga je nužno da hijerarhija obitelji sukladno s dobi i mudrosti pojedinih članova potiče komunikaciju.
Dobio sam ime po mom rođaku, hrvatskom vitezu Anti Pranjiću iz Brišnika kraj Tomislavgrada, koji je u dvadesetoj godini života ubijen tog kobnog 10. travnja 1992. u borbi za Kupres.
Fra Ivičin primjer baca svijetlo na jedan drugačiji, hrabar i poticajan pogled na vlastitu bolest. Umjesto da se prepustio tugovanju i očaju, fra Ivica je bolest pretvorio u svoju snagu.
Franz je morao donijeti veliku odluku. Sjetio se riječi vođe: „Važno je donositi odluke s kojima ćeš moći kasnije živjeti“.
