Bazilika svetog Ivana na Lateranu kao prva bazilika u gradu postaje sasvim logično i katedrala biskupa Crkve u Rimu, u onom Rimu čijim kršćanima piše sv. Ignacije Antiohijski da su Crkva koja svemu bratstvu (ostalih Crkava) predsjeda u ljubavi.
Ona nije zaslugama dobila taj naziv žene s početka Biblije, nego svojom poslušnošću. Marija je svojim da Bogu u ime čitavog čovječanstva postala Majka živih.
Puno činjenica upućuje na neki viši zahvat, odnosno da je Bog na djelu: zašto se daje ime djetetu tek na obrezanju, neobičnosti i neočekivanosti njegova imena, pa sve do neobjašnjivog Zaharijinog otvaranja usta.
Ako je Ivan krstio za oproštenje grijeha, koja je svrha Isusova krštenja kada grijeha nije poznavao, a kamo li učinio?
Koliko često uspijem sjesti i promotriti svoj dan, svoje postupke, svoju trenutnu životnu situaciju, dati smisao i objašnjenje svojim postupcima, smiriti se, sjesti i promotriti drugog pokraj sebe, dati mu dio svoga vremena, a ne ostatak ili tek višak?
Pa prorok nigdje nije dobro dočekan ako mu publika može zaviriti u najdublje pore povijesti, ne bi li pronašla neki grijeh, grešku ili nešto za spočitati.
„Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“ pitao je nečisti duh, ali nije on jedini koji je to pitao.
