Članci autora: fra Lucijan Zeljko

Satrven bolima, ali u dubokoj ispunjenosti Gospodinovim obećanjem, Franjo poput Pavla prepoznaje Uskrsloga. Možemo reći da je njegov život uistinu bio odnos ispunjen osluškivanjem Božjih nadahnuća.

Vjera u Trojedinog Boga je za kršćanina nešto odlučujuće i razlučujuće. Zanimljivo je da takav izraz vjere i takvo obrazloženje ima kratku, neshvatljivu i nedokučivu formulu.

Članstvo u zajednici učenika stječe se slušanjem i vršenjem volje Božje. Narav takvog zajedništva u temelju donosi zapovijed ljubavi kad kaže zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge (Iv 13,34).

Sve je kao usmjereno prema njemu, ali duboko znamo da on nije centar toga.

Možemo li ostati ravnodušni na najviši umjetnički doživljaj ili najčišću ljubavnu sreću? Kao da smo sigurni da taj ključni trenutak ne sadrži stanje, nego otkriva životni smisao.

Friedrich Nietzsche, jedan od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća, donosi nam nihilizam kao krajnje određenje čovjeka.

Kao ključni uvjet izgradnje autentične ljudskosti nameće nam se prihvaćanje sebe i drugih. Te dvije stvari su u uzajamnoj povezanosti - sa svakim otuđenjem od sebe, svako odbijanje kontakta s nutrinom smeta i međuljudskim kontaktima i prihvaćanjima.

Isus je rigorozan prema grijehu te ga oštro osuđuje. Međutim, Isus spašava grešnicu i time pokazuje da kazna nema zadnju riječ. Žena u svom stanju prima priliku za novi život, njezina životna uloga dobiva drugačiji smisao.