Iz rana u novi život
Križ, kojeg je Franjo izrazito volio, od simbola boli i mučenja postaje stablom pobjede i postaje sredstvo u kojem, kako smo vidjeli, svetac uživa.
Križ, kojeg je Franjo izrazito volio, od simbola boli i mučenja postaje stablom pobjede i postaje sredstvo u kojem, kako smo vidjeli, svetac uživa.
Učenici su stavili Isusa sa strane, točnije na krmu brda, to jest na sam kraj. Tako su, malo po malo, zaboravili na njega. Omogućili su mu da spava.
Osjećaji sumnje, nevjere i straha ne javljaju se samo u srcima prvih Kristovih učenika, već su to, nažalost, stanja u kojima se često možemo prepoznati u svom svakodnevnom životu. Uskrsli Isus dolazi baš u takvu životnu situaciju svojih učenika.
O blagdanu svete Obitelji Crkva nas želi poučiti kolika je važnost vjere, posebno vjere koju su roditelji kao prvi svjedoci pozvani prenijeti svojoj djeci te ih vlastitim primjerom uvesti u vjeru svojih otaca.
Koliko dugo možemo izdržati tišinu, šutnju, oluju, a da pritom ne zazovemo Božji glas, dok ga ne zamolimo da umiri more?
Odvalimo kamen sa svoga srca, otvorimo ga svjetlosti ovoga dana i dopustimo joj da duboko prodre u našu nutrinu i da svemu dadne jedan drugačiji smisao. U svjetlosti ovoga dana sve postaje drugačije, čak i bol, i patnja, čak i križ. Oni neće nikada nestati, ali će sasvim sigurno postati drugačiji.
To svjetlo, nije lako prepoznati. Ono traži naš pristanak kako bi ušlo u naše živote. Ono traži naš odgovor, naš da, poput odgovora Djevice Marije i tek tada poprima svu svoju snagu.
Crkva u prvu nedjelju nakon svetkovine Duhova slavi svetkovinu Presvetoga Trojstva. Ona na ovaj dan slavi ono otajstvo koje zapravo slavi svake nedjelje, odnosno svaki dan u liturgiji. Jer ako malo bolje pogledamo Trojstvo obilježava cijelu našu liturgiju.