Dobio sam ime po mom rođaku, hrvatskom vitezu Anti Pranjiću iz Brišnika kraj Tomislavgrada, koji je u dvadesetoj godini života ubijen tog kobnog 10. travnja 1992. u borbi za Kupres.
Okružen takvim ljudima, Isus izostavlja bilo što reći; pogriješit će što god kaže, a oni će to iskoristiti protiv njega, jer im cilj nije Zakon niti žena, nego njegov pogrešan odgovor.
Život je često nemilosrdan - i prije negoli su napravili svoj prvi djetinji korak, on je neke, bez ikakve njihove krivnje, već vratio tri unazad.
Je li ti se ikada dogodilo da si nešto skrivio kao dijete, napravio neku štetu ili nered i onda nisi znao što učiniti? Skrivao si se od roditelja i bojao njihove reakcije? I onda naletiš na oca ili majku, a oni te samo pogledaju i sve ti je jasno iz tog jednog pogleda? Taj pogled može biti oštar ili blag, ali govori tisuću riječi.
Ušao si u kolonu zemaljskih hodočasnika, râstao kao svaki čovjek, slušao roditelje, učio i radio. Volio si svoj narod, domovinu i rodni zavičaj. Razgovarao si s ljudima, slušao ih, poučavao, tješio i hrabrio.
Kao što je Bog u početku stvarao svijet iz ničega (ex nihilo), tako se i iz Marijina ništavila rađa novi život.
Nakon prošlogodišnjeg susreta bogoslova svih franjevačkih provincija hrvatskog govornog područja organiziranog u Samoboru, drugi takav susret održao se od 21. do 23. ožujka 2025. u Visokom, u Bosni i Hercegovini.
Možda nije problem u teškom životu, već u tome što nismo ni okusili pravu težinu života.