Ova nas Opomena može naučiti velikim i važnim stvarima. Da s jednakom zauzetošću radimo sve ono što se od nas traži. Svatko je jednako bitan. I onaj najmanji.
Zato i mi Bogu odgovarajmo u ljubavi. Molimo ga da nam otvori oči te da ispravno gledamo na zakon i propise.
Isus nije samo neki rječiti propovjednik, koji je – eto usput – znao učiniti i koje čudo. Isus je puno više od toga – Isus je Bog. A Bogu ili pristupamo cijelim srcem, ili ne pristupamo nikako.
Onaj koji je na sebi osjetio djelovanje Božje milosti nije više isti čovjek. Mijenja se, posinjuje i blagoslivlje.
Sveci su pomalo i čudni na svoj način, donekle originalni, a opet obični, vjerodostojni, a opet pomalo luckasti, nježni, a čvrsti, u jednu ruku ponekad i neozbiljni, ali u tako dubokom odnosu s Gospodinom.
Veljača je na izmaku. Mjesec je to boli, ali i ponosa za sve nas hercegovačke franjevce. U ovom članku podsjećamo se zašto.
Pravi se mir ne pronalazi na proplancima ili zelenim pašnjacima. Pravi mir se pronalazi kad čovjek uđe u svoje srce, kad ga očisti od nepotrebnoga i kad dopusti Bogu da se nastani u njemu.
Kao što maleno dijete svoj pogled ne može nigdje drugdje usmjeriti doli prema ocu ili majci jer u njima traži svoju sigurnost i zaštitu, tako i mi ne možemo biti slobodni dok sami sebe ne izručimo u Božje naručje. Njegovo naručje jest prostor gdje se naši pogledi susreću.