Sakrij me u sjenu krila svojih a ja ću u pravdi gledati lice tvoje i kad se probudim, naužiti se pojave tvoje.
Poziv, kao trag Božjeg pohoda, nam ne daje odgovor na pitanje što sam, nego tko sam. Poziv me određuje. Poziv kao takav poznat je u cjelovitosti samo pozvanome i Onomu koji poziva.
Postoji Srce koje neprestano kuca i živi za mene, ono nikada neće stati, ono me nikada neće zaboraviti. Ono me vodi do prisutnosti i sigurnosti da netko uvijek misli na mene, netko je uz mene uvijek prisutan.
Potrebno je samo dopustiti Kristu da uđe u naše odnose u kojima smo dotaknuli mrak smrti, u naše veze koje su povrijedile temelje naših života, u naše okvire prihvaćanja koje smo stvorili na temelju svojih očekivanja, i tamo izreče svoju moćnu riječ »Mladiću, kažem ti, ustani!« (Lk 7,14d)
Dotakni, Isuse, moju nečistoću, moj nemar i moj jad, moju smrt. Oživi me i daj da se sluga tvoj raduje u tebi.
Ovoj ženi preostao je samo Isus, jer je došla do samoga dna. Kajanje i stid ne poznaju visine, nego padaju na koljena i cjelivaju noge Onome koji ih jedini spasiti može.
Tek pred Njim, pred Živim, dobivamo odgovore na najdublje čežnje našega srca. Tu je sadržan Put kojim nam je ići, Istina koju nam je propovijedati, Život kojim nam je živjeti. Isus je odgovor.
Danas slavimo veliku svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja. Puno je elemenata kojima možemo naglasiti veličinu ovoga proroka, Isusova preteče.