Gospina ukazanja, njezina blizina i poruke znak su da ona vrši svoju majčinsku ulogu koju joj je povjerio sam Isus na Kalvariji.
Praznina govori o nestanku onoga od čega ovisi punina čovjekove egzistencije a to je iskreno zajedništvo s Bogom. Posude odnosno vjerski obredi, ljudski odnos prema Bogu i odnos ljudi jednih prema drugima ogoljeni su i ispražnjeni.
U grčkim tragedijama često bi se bogovi umiješali kako bi riješili neku kompliciranu situaciju. Naime, bog bi se spustio strojem iznad glumca i raspleo neku radnju obično na sretniji način od očekivanog tragičnog. No danas se bogovi neće spustiti na zemlju.
U svakodnevnom nutarnjem hodu s Njim mi se učimo umjerenosti, učimo se odbacivati zlo, a prijanjati uz dobro. Naposljetku, učimo da je On punina koja ispunjava moju prazninu.
Kad upoznamo Ljubav, više nam ne trebaju pravila. Jer tada više ne postupamo zato što to pravilo govori, nego iz ljubavi prema Onome koji je u centru, prema Onome koji je nas prvi ljubio.
Gospa nas poziva na snažniju molitvu koja nas jedina može dovesti do toga da postanemo svjedoci i iskusimo ljepotu naše vjere, a to je ljepota susreta s Bogom.
Kršćanin danas ne smije ni pod koju cijenu izgubiti iz vida činjenicu da smo stvoreni na sliku Božju, a to znači za život u odnosu.
Gospodine Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.