Upravo nas Djevica Marija, u ovoj duhovnoj pustinji vodi k oazi života i potiče nas da uzmemo prokušana sredstva koja poznaje kršćanska tradicija. To su molitva i post.
Filozof vidi noću, on gleda, budan je. Nisu drugi slijepi, već su umorni od gledanja. Filozof neprestano putuje.
Govor o današnjoj svetkovini pripada eshatološkim temama, stvarnostima koje nas čekaju nakon života na zemlji gdje na sudu Gospodar života i smrti razdjeljuje na desnu i na lijevu stranu.
Ljubav uvijek stvara cjelovitost. Ona nadopunja fragmentarnost, lomljivost i nedostatke. Njezina je bit od dvoga činiti jedno, uništavati pregradu razdvojnicu koja priječi istinski odnos i uvoditi u novost odnošajnosti dajući joj jedinstvene tonove ljepote.
Gospodin nas poučava da ne postoji ta stvarnost, ma makar se radilo i o molitvi (koliko god grubo zvučalo), kojom možemo od sebe stvarati duhovne veličine. Štoviše, doziva nam u pamet da nemamo ništa svoje, što smo zaradili, zaslužili i čime bismo se mogli zadovoljavati i hvalisati.
Zadaća je bibličara, teologa, pod budnim okom Učiteljstva, lomiti Božju riječ vjernicima i ponuditi im bogatstvo Riječi života, da bi spriječili raznorazne fundamentalizme. Jer, različite su službe, ali je jedan Duh!
Na prvotne upite da li je ovo vrijeme zaista crno, možemo samo odgovoriti da je toliko crno ili svijetlo koliko mi živimo naš život u razgovoru i blizini s Isusom. Kao njegovi učenici držimo se njega i njegove blizine pa makar se brda rušila.
Nazivam ga Kraljem jer se On zapravo pokazao slugom, a ljudi oko mene i ja s njima smo Njegovi prijatelji!