Šutnja me podsjeća kako svaka riječ ima svoju povijest, svoje danas i svoje sutra. Riječ djeluje u trenutku; međutim, kreativna riječ često otvara budućnost, nove horizonte. Kako bi ta riječ mogla biti sjeme ona treba tišinu.
Postoje događaji našega života koji su obilježeni radošću. Takvi su događaji najčešće neizbrisivi iz našega sjećanja. Sjećanje na njih postaje snagom u teškim trenucima i putom izlaska iz tame tuge.
Stvarnost Božjega spasenja nam govori da se Gospodin udostojao ući u bijedu ljudskoga roda i tako ga spasiti. Mi ljudi, ma kako sveti, pobožni, ne možemo učiniti ništa da bi nas Gospodin ljubio više, niti ne možemo učiniti ništa da bi nas Gospodin ljubio manje! Njegova ljubav je dar.
Nekada je puno lakše graditi oko sebe zid raznoraznim praksama, uvjereni da smo tako bliže Bogu, a nismo svjesni da tako gradimo zid iz kojega je prečesto teško izaći.
Razni su razlozi i uzroci koji dovode do nedostatka radosti u srcu. Kako bismo zadobili radost u srcu potrebno je vjerovati i čeznuti za Bogom, za obraćenjem srca, za radošću koju nam Uskrsli želi darovati.
Bog dolazi u svijet tražeći čovjeka i nastaje čudesna međuigra vjere i svetoga u obrisu drugoga i drugačijega.
Gospodnji putovi su nam nekad tako zamršeni, ali nam je njima ići, jer znamo da nas On nikad neće iznevjeriti. To je život oko kojeg se valja pomučiti, život u kojem se trpi, ali život koji je pošten, vrijedan i koji se isplati.
Crkva u kojoj služi svećenik proteže se puno dalje od sakristije te čvrsto stojeći kao oporba svijetu, navješćuje Kraljestvo Bojže koje se mora roditi iz ljudi. To ne trpi pasivnost, nego kao prioritet traži suprostavljanje zbilji i stvaranje Kraljevstva čiji su temelji postavljeni na zemlji.