Marijino Bezgrješno Srce najbolje nas može poučiti kako doći do mira i ljubavi. Zato u ovoj poruci ona želi da boje i ljepote prirode budu stepenice koje će nas dovesti do njezinog Bezgrješnog Srca u kojem neprestano gori plamen ljubavi prema Svevišnjem.
Bez iskustva susreta i preobrazbe vlastitoga bića ucjepljenoga u osobu Isusa Krista, nije moguće govoriti o novom rađanju, baštini neraspadljivoj, neokaljanoj, neuveloj.
U četvrtak, 5. svibnja ove godine, nakon večernje sv. mise, u višenamjenskoj je dvorani samostana hercegovačkih franjevaca u Dubravi predstavljen nosač zvuka naslovljen „Na usnama molitva“ čiji je tvorac Zbor bogoslova Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije.
Našemu vremenu nisu više potrebni novi putovi, nego novi suputnici. Suputnici obasjani novim životom i zorom proljetnoga buđenja.
Svatko od nas ima slomljene dijelove svoje osobnosti koji se čine kao da nikad ne ozdravljaju, nikad se ne mijenjaju, imamo stvari koje godinama ispovijedamo, a još su uvijek tu. Mi zapravo dolazimo Bogu preko naših slomljenosti, a ne preko naših savršenosti.
Ljudski su odnosi nešto lijepo, neopisivo i ljekovito. U ljudima se može primjetiti toliko bogatstvo i ono mi sve više postaje vidljivije. U susretu s ljudima vidim kakve su životne muke prolazili, muke koje bi od njih znale načiniti veličanstvene osobnosti.
Govor o Isusu, drugoj božanskoj osobi, kao Sinu Božjemu, dovodi nas do pitanja ispravnog razumijevanja stvarnosti sinovstva, tj.odnosa koji vlada između Boga Oca i Boga Sina, kojega smo i mi, po Kristu, postali dionici.
Bog se želi proslaviti, ali ne onako kako to mi želimo. On je taj koji bira i vrijeme i mjesto svoga pohoda.