Marijina ljudskost je tako privlačna. Ona me uvijek iznova oduševljava i privlači. Jedno ljudsko biće je doprinijelo tako velikom Božjem planu.
Najlakše je biti prosječan, najlakše se stopiti s masom i prepustiti se da te vodi kud hoće. Nekad je potrebno izići, izdignuti se i, makar je to puno teže, ići protiv vjetra, uzbrdo i uzvodno.
U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Bosni i Hercegovini (KVRPP BiH), danas je u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu održan trinaesti po redu Redovnički dan u Bosni i Hercegovini.
Bitno je da ja imam, a drugi pored mene nema ni za osnovne životne potrebe, a toliki oko nas umiru od gladi. Vrijednosti su se poprilično izmijenile te više nije bitno biti, nego imati.
U nedjelju 26. rujna 2010., u crkvi svetog Jakova apostola u Međugorju, na svetoj misi u 18 sati, trojica naše braće, fra Damjan Perić, fra Tihomir Bazina i fra Dalibor Milas, u nazočnosti velikog broja vjernika i braće položili su svoje svečane zavjete.
Onaj koji istinski radi na njivi Gospodnjoj, pored iskustva vlastitih dostignuća, ima i iskustvo neizmjerne veličine svoga gospodara, koja se očituje u mnogočemu, i iznad svega što nas je toliko uzljubio i poslao Sina svoga da nas spasi.
Što duže razmišljam, to više maštam da me sveti otac sada uhvati za ruku, povede 800 godina unatrag, i tako jedan s drugim prođemo kroz sve nedaće na koje u životu nailazimo.
Život donosi nesumnjivo mnogo različitih iskustava. Ona obogaćuju, od njih se uči, njih se preispituje, njih se sjećamo. Ona, zapravo, postaju dio nas i po njima smo posebni. Svaka nova sekunda života donosi novo iskustvo pa bilo to iskustvo dosade, samoće, usamljenosti ili sna nakon naporna dana.