Osobu se, naime, upoznaje izdvajajući vrijeme za nju. A dovoljno je samo nekoliko riječi Isusa Krista da nas duboko pogode i preobraze naš život, nakon što otvorimo svoje srce, prihvatimo i razmišljamo o njegovim riječima u svom srcu.
Svako jutro je posljedica proživljene noći. Sunce se opet pojavljuje na istoku i stavlja nove sekunde i minute preda me nudeći mi ih kao priliku za štošta novoga. Kako se upustiti u novi dan i što učiniti s njim kad je već stavljen preda me?
Zar moja nedovršenost može zborit riječ o tvojoj potpunosti? Želio bih drugome govoriti o tebi, a bojim se da i sam te još dovoljno ne poznajem.
Bog čini prvi korak; On poziva čovjeka i želi njegovu suradnju i povjerenje. Ustvari, Bog se želi poslužiti nečijim životom kako bi ukazao na svoju veličinu. E, to je baš zanimljivo.
Mi smo po krštenju postali sinovi svjetla. Postali smo novi ljudi, a ne bolji ljudi. Na nas je sišao Božji plašt, plašt milosti koja nas je preobrazila.
Pitam se koliko vremena moraš provesti s nekim da bi mogao reći da ga poznaješ. Isus poznaje mene, to shvaćam, ali moje poznavanje Njega ovisi koliko dugo provedem u molitvi. Ukoliko ponestane susreta s Gospodinom, svi glasovi počinju zvučati primamljivo.
Novo je izazovno, privlači pažnju, teško prolazi nezamijećeno i nezabilježeno makar nekim od naših pet osjetila...
U subotu, 1. svibnja, naša se bogoslovska zajednica, zajedno s meštrom fra Ljubom Kurtovićem, zaputila na jednodnevni izlet u Sloveniju, točnije posjetu kartuzijancima i Postojnskoj jami.