U današnjem Evanđelju Židovi opet mrmljaju. Ako ćemo realno: Židovi, općenito govoreći, i u Prvom i u Drugom zavjetu samo – mrmljaju. Ovaj bi put čak mogli biti u pravu…
Mnoštvu koje je išlo za njim Isus je govorio o Kraljevstvu Božjemu. Koristio se jednostavnim riječima i prispodobama uzetima iz svakodnevnog života, a ipak je njegov govor imao poseban čar.
Liturgija Riječi Dvadeset druge nedjelje kroz godinu poziva nas na držanje i obdržavanje Božjih zakona, ali obdržavanje tih zakona mora biti ne samo vanjsko nego zahtijeva od nas prisan suodnos sa svojim Bogom.
Vraćamo se sa sprovoda. Neravna cesta čini ovu misiju skoro nemogućom. A ni glazba baš nije previše motivirajuća. Po mojoj glavi se vrti toliko toga i ne znam u kojem bih smjeru upravio ovo razmišljanje. Znam samo da mi se piše, a ne razgovara.
Kao što postoje tjelesna gluhoća i nijemost koje otežavaju ili čak onemogućuju komunikaciju s okolinom, tako postoji i duhovna gluhoća koja čovjeka čini nesposobnim čuti kako Božju riječ, tako i riječ bližnjega.
U nekom filmu, ne sjećam se više kojem, a nisam pri internetu pa da tražim, u jednom trenutku pade teška i znakovita izvjava. Kad ti se smrt nasmiješi, sve što trebaš napraviti je da se nasmiješiš i ti njoj!
Nakon što je umro naš fra Blago, fratri su na njegovu mjestu u samostanskoj kapelici pronašli papir na kojem je bila napisana molitva koju je on molio prije mise.
"Tko sam ja za tebe…?" Najradije bih, moj dobri Isuse, sada stao i ostavio ovo kratko pitanje s ove tri točkice i upitnikom i ništa više ne bih napisao niti prljao papir nego samo razmišljao o ovom Tvom pitanju upućenom učenicima. Kako učenicima, tako i meni.