Neki sam dan čuo jednu zanimljivu priču:
Našao sam slobodno računalo. Pred sobom imam tri papira na kojima sam napisao ono što će uslijediti nakon par redaka. Namjestio sam font i veličinu slova. Ali, najprije par riječi o ovoj bjelini koja me uvijek iznova navodi na razmišljanje.
Oltar je jedan da označava jednoga Spasitelja Isusa Krista i jednu Euharistiju Crkve (Rimski Pontifikal, Red posvete crkve).
Jučer je 12. listopada 2008. u organizaciji Povjerenstva za duhovnost pri Vijeću franjevačkih zajednica u RH i BiH na čelu sa s. Renatom Mrvelj u franjevačkom samostanu "Sveti Duh" održan susret "U duhu Asiza".
Misli su mi zapele kod pločnika. Te kocke, kvadratne ploče i svi drugi raznorazni oblici kojima se popločavaju trgovi, ulice, predvorja, hodnici, dvorane… Ciljam na hodanje po takvim površinama.
Isus ih upita: "Čija je ovo slika?" (usp. Mt 22, 20). U današnjem evanđelju sve je u znaku slike u kojoj se ogledamo i po kojoj smo prepoznatljivi.
U čovjekovoj nutrini uvijek postoji potreba za tišinom i vremenom kad je potrebno se odvojiti nakratko od svakodnevnoga života i obveza koje nas prate. Tako smo i mi, bogoslovi, svjesni toga zajedno s našim meštrom fra Ljubom Kurtovićem imali našu redovitu mjesečnu obnovu 18. listopada 2008. god.
Jedan mladić izgubljen lutaše pustinjom jednog sparnog dana. Napokon ugleda misionarsku kuću.