Jedino što se čovjeku nužno mora dogoditi, a što čovjek već tisućljećima želi izbjeći jest smrt. Koliko god se čovjek trudio da je izbjegne, ona će ipak doći po svoje.
Na Blagdan Svih svetih Crkva na zemlji slavi onu Crkvu koja je na nebu, odnosno u konačnoj nebeskoj slavi.
Povod ovome kratkom osvrtu bio mi je međureligijski susret pod nazivom "Duh Asiza" kojega je 27. listopada 1986. započeo pokojni papa Ivan Pavao II.
Od 7. do 10. listopada u bratskom pohodu našoj Provinciji bio je generalni ministar našega Reda fra Jose Rodrigues Carballo.
Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. Iv 19, 16-18
Isusova čudesa su samo znakovi koji ga prate i potvrđuju njegovu božansku snagu, probuđujući vjeru ljudi, a ne iznuđujući. U Ivanovu evanđelju evanđelist baš za čuda koristi grčki izraz semeia, što bi značilo znakovi.
I danas se isplati radovati! Živeći s radosnom nadom u Gospodinov dolazak i utječući se njegovoj milosti i danas se isplati suprotstaviti kulturi smrti, gradeći bolji i pravedniji svijet, poštujući dostojanstvo svakog čovjeka kao slike Božje.
Isus objavljuje Boga koji je iz ljubavi stvorio svijet i čovjeka, Boga koji unatoč čovjekovu grijehu, čovjeka ne ostavlja, već dolazi spasiti čovječanstvo, koji se iz ljubavi prema čovjeku ponižava postavši sam čovjekom i polaže svoj život za nas na križu.