U bogoslužju Crkve ne postoji načelna razlika (u smislu suprotstavljanja) između onoga što se slavi i onoga kako se slavi. Upravo je ono što razlog onome kako, a onaj kako, način govora, mjesto i kontekst kroz koji sjaji onaj što (ili Tko).
Crkva - mjesto gdje Duh cvjeta. Upravo to znače gornje riječi. Napisa ih sv. Hipolit Rimski negdje u 2./3. stoljeću u svom spisu Traditio apostolica (42. pogavlje).
Slavlje 800. obljetnice našega bratstva nudi nam milosnu prigodu da se sjetimo sa zahvalnošću prošlosti, živimo sa zanosom sadašnjost i otvorimo se s povjerenjem budućnosti (usp. NMI 1b). To će biti naš način slavlja milosti početaka...
"Vjera ne traži sukob, ona traži prostor za slobodu i međusobnu snošljivost. Ali ona ne može dopustiti da je drugi oblikuju standardiziranim i suvremenom svijetu primjerenim etiketama. Vjera mora biti vjerna Bogu i mora računati s potpuno novom vrstom sukoba."
Jednu stvar ne smijemo smetnuti s uma: Ivan Pavao II nije svjedočio samoga sebe, nego Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista i upravo je u tome njegova najveća veličina.
Ako u Hrvatskoj enciklopediji pogledate natuknicu demokršćani, uputit će vas na natuknicu "kršćanska demokracija". Tamo je kršćanska demokracija definirana kao "političko naučavanje o ustroju demokratske države na kršćankim načelima i vrijednostima.
U Rimu je svoj rad posvetio postupku za proglašenje svetim Nikole Tavelića. Nakon odlaska u SAD fra Dominik se nastavio baviti franjevačkom prošlošću, ali se počeo baviti i nacionalnom prošlošću.
"Neka u svemu bude Bog blagoslovljen! Bog dao, Bog oduzeo; neka bude sveto Ime njegovo blagoslovljeno. Iako krvava srca, ipak sve primam rado i veselo iz svetih ruku Božjih."