Pitanje koje možemo postaviti je: Imamo li se od čega odmoriti? Ovo i mnoga druga pitanja na određeni način "muče" i nas franjevce. Ovdje ću se kratko osvrnuti na Franjin odnos prema radu, a manje prema odmoru.
U Porcijunkuli je rođen i Red manje braće kojega je Franjo stavio pod zaštitu BDM te tako, mi franjevci, u lauretanske litanije dodajemo zaziv: Kraljice franjevačkog reda, moli za nas.
Osim malog Djeteta u jaslicama, Franjo je s posebnom pobožnošću častio križ na kojemu je bio pribijen naš Spasitelj. To nimalo ne iznenađuje jer i njegov novi život počinje s križem kada je u crkvi sv. Damjana čuo glas s križa: Franjo, pođi i popravi moju kuću, jer bi se sad mogla srušiti!
Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.
Jednom sam odlučio provesti tjedan dana u tišini i razgovarao sam s jednim bratom, onda sam odlučio ići kao volonter u Taizé, pa mi se za to vrijeme potvrdio poziv. Mislio sam kao i Marija: Evo me, Gospodine.. Ušao sam u bratstvo nakon mature. Moj cijeli život je vezan za Taizé.
Povodom Dana molitve za duhovna zvanja, koji se slavi na IV. Vazmenu nedjelju, razgovarali smo s uzoritim gospodinom Vinkom kardinalom Puljićem, nadbiskupom i metropolitom Vrhbosanskim i predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
Dok sam imao raspjevanu mladost, sve mi je pjevalo, i nije mi se plakalo. Sad mi se plače, ali ne u pjesničkom zanosu... Imam srce koje trpi zbog toga što ljudi trpe. Osjećam potrebu da zaplačem.
Glazba kod čovjeka može izazvati osjećaj ljubavi, radosti i mira, ali isto tako agresije i druge grešne osjećaje. Glazba utječe na stanje svijesti i na razum. Najljepši trenutci ljudskog života obilježeni su glazbom i ona na njih podsjeća. Duhovna glazba je također jako bitna za život.