Susret svih franjevačkih bogoslova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, njih šezdesetak, održan je ovoga vikenda u kući susreta Tabor u Samoboru.
Govor koji ne dotiče moje iskustvo uglavnom ostaje besplodan. Isus nikad nije bio apstraktan. On je govorio i činio.
Prigrlite svoju ulogu oca u najvećoj mogućoj mjeri. Da, bit će teško i da, neće uvijek biti zabavno, ali to je vaša odgovornost. A biti muškarac znači vršiti svoju dužnost.
Osjećaji sumnje, nevjere i straha ne javljaju se samo u srcima prvih Kristovih učenika, već su to, nažalost, stanja u kojima se često možemo prepoznati u svom svakodnevnom životu. Uskrsli Isus dolazi baš u takvu životnu situaciju svojih učenika.
Jeste li već zamijetili da pred ekranom rijetko tko djeluje zaista sretno? Nakon šetnje, nakon neke dobre knjige ili prijateljskog posjeta osjećamo se dobro i možemo u najboljem raspoloženju prionuti radu. Nakon dva sata televizije ili virtualne pucačine to nije slučaj.
Ove godine liturgija Crkve prebacila je svetkovinu Navještenja na 8. travnja iz razloga što je 25. ožujka bio Veliki ponedjeljak. Blagdani ili spomendani koji se zadese u Velikom tjednu ne slave se ili se prebacuju na drugi dan kao što je slučaj ove godine s svetkovinom Navještenja.
Kao što malo dijete, unatoč opominjanju roditelja, ipak samo prođe određene izazove da bi kasnije znalo kako se ponašati, tako i mi u vjeri rastemo prolazeći razna iskušenja. U tome rastu bitno je ipak tražiti Gospodina, kao što ga je i sam Toma tražio.
Ivan svoje evanđelje piše iz vjere u uskrslog. Da nije bilo ovog događaja, ne bi bilo napisano ni njegovo evanđelje. Ili bolje, da nije bilo uskrsnuća, ne bi bilo ni Novog zavjeta!