Matej nas poziva da progledamo Kristovim očima. Tako sigurno nećemo biti po strani, nego ćemo doći i sjesti za stol te blagovati s carinicima i grešnicima.
“Ovaj prljavi prosjak, otac je talijanske umjetnosti.” Ernest Renan
Ovdje nam Evanđelje govori: ako ljudi ovoga svijeta poduzimaju ekstremne mjere kako bi si osigurali budućnost, čak i ukrali ako je potrebno, koliko bi više kršćani morali poduzimati ekstremne mjere da bi osigurali vječni život i ušli u vječne šatore.
Franjo je u svojoj besplatnoj inicijativi nastojao ljubiti do kraja i Bog je tu ljubav potvrdio vidljivim znakovima. Franjo prima Kristove rane u trenutku zanosa, koji nije napuštanje svijeta, već otvaranje svijeta Bogu, točnije, očitovanje činjenice da je svijet već zagrljen od Boga.
Danas se spominjemo obljetnice rođenja za nebo našeg oca fra Joze Vasilja, neustrašivog i marljivog misionara, koji je djelovao na njivi Gospodnjoj u Demokratskoj Republici Kongo.
Kao kršćani bismo sebi trebali postaviti pitanje: "Jesam li ja bio primjer i poticaj drugom čovjeku da nasljeduje Krista ili su ga, pak, moje riječi i moja djela udaljili od Krista?"
Kao ključni uvjet izgradnje autentične ljudskosti nameće nam se prihvaćanje sebe i drugih. Te dvije stvari su u uzajamnoj povezanosti - sa svakim otuđenjem od sebe, svako odbijanje kontakta s nutrinom smeta i međuljudskim kontaktima i prihvaćanjima.
Obavijest o položenim svečanim zavjetima.