Naše poslanje danas ni po čemu se ne razlikuje od ovoga u evanđeoskom odlomku. Mi koji živimo ovo vrijeme, danas smo, možda više nego ikada, pozvani naviještati kraljevstvo Božje i širiti mir, jer sve je više nemira u nama samima i u svijetu oko nas koji je sve netrpeljiviji.
Kršćanstvo je strpljivo. Isus nam time pokazuje da moramo biti strpljivi s onima koji su drugačiji, koji su daleko od Boga, koji su izgubljeni.
Pretpostavljam kako će ovaj naslov čitateljima u čitateljima izazvati čuđenje. I sam sam ga imao kad sam smišljao naslov. Ipak postoji i ova kombinacija.
Walsh kroz cijeli dokumentarac svoje sugovornike pita jednostavno pitanje: Što je žena? Odgovori koje je dobivao ostavit će vas u šoku.
Slijedim li Isusa ili se samo pretvaram? Ispovijedam li Isusa ustima, a zapravo radim svoj posao i nemam nikakve veze s njim?
Koliko god mi tražili, nikada ga nećemo moći spoznati ljudskim umom. Ali gdje um završava započinje vjera i vjerom nadilazimo um.
Ušavši kroz zatvorena vrata u njihovu sredinu (što objavljuje novost života u koji je uskrsnuli Krist ušao, jer nije više podređen zakonima prostora i vremena), dariva ih svojim Duhom, koji će Crkvu izvesti na pozornicu povijesti s koje ona neće sići do njegova ponovnoga dolaska u slavi.
Susret Marije i Elizabete, ali i susret Krista i Ivana Krstitelja u utrobama svojih majki...