Članci

Pobožnosti nisu same sebi svrha, već one trebaju voditi k svom cilju, a to je Isus Krist. Kada god to nije svrha, tada pobožnost postaje opasna obmana koja može otežati spasenje duše jer nas odvlači od Isusa, a daje nam privid kako smo veliki svetci.

Razmišljanje u stihu...

Isusa je ganulo čisto srce sirotice koje se uzda u Njegovu providnost. Sa svojom skromnošću, ta je žena postala primjer apostolima i svima koji žele nasljedovati Krista. Ona je dala sve da dobije sve, uložila je jaje, a dobila ovcu, vunu i mlijeko.

Franjevci rodom iz Hercegovine osjetili su priliku za osamostaljenje i počeli tražiti one koje bi ih poduprli u njihovu naumu. Sastali su se u Posušju 8. srpnja 1843. i tu su napisali pismo Kongregaciji za nauk vjere, ondašnjoj Propagandi, u kojem traže izgradnju samostana u Hercegovini. Tri glavna razloga su: 1) u starini su u Hercegovini bila tri samostana; 2) najbliža crkva nalazi se u Kreševu, udaljenom tri dana hoda i 3) ukoliko se župnik razboli, katolici ostaju bez župnika sve dok ovaj ne ozdravi.

Moguće je stalno pokušavati učiniti nešto za Boga, prinositi žrtve, darove, molitve, a da je sve to potpuno odvojeno od naše svakodnevice. Da se time ne mijenja odnos prema našim ukućanima, prema onima koje susrećemo. Ako je tako, onda nešto nismo shvatili. Ako Boga poznajemo, onda ljubimo jedni druge. Ako smo upoznali njegovo milosrđe i ljubav, nema boljega načina da mu uzvratimo nego da takvo milosrđe i ljubav iskazujemo bližnjima.

U subotu, 23. listopada 2021. godine, u našemu samostanu u Dubravi postavljeni su u službu novi lektori i akoliti. Misno je slavlje predslavio provincijal fra Miljenko Šteko, koji je u službu uveo nove lektore i akolite.

Naša nas kršćanska Tradicija po primjerima mnogih svetaca uči prvenstvu ljubavi. Dakle, u središtu kršćanskoga života jest ljubav. Bog nas neizmjerno ljubi oduvijek, ali mi se postupno trebamo otvarati toj ljubavi. Kroz razvijanje molitvenog života ulazimo u intimni odnos s Gospodinom i na taj način otvaramo se Božjoj ljubavi. A ona ima takav učinak da nas pokreće da uzvraćamo ljubav Gospodinu, ali nas upravlja i na ljubav prema ljudima oko nas.

„Dođi i slijedi me!“ Svi su željno čekali mladićev odgovor, no nisu ga čuli. Ali taj Isusov poziv nije ostao bez djelovanja. Upravo je taj poziv izazvao trajne pokrete u povijesti Crkve a koji su obnavljali Crkvu iznutra. Trajno je bilo i bit će ljudi koji su taj poziv potpunoga nasljedovanja u dobrovoljnom siromaštvu slušali, ne pritiješnjeni kao mladić iz Evanđelja, nego puni oduševljenja i radosti. Ovi zaista odlaze i daju sve, te u tome nalaze pravu unutarnju slobodu.