Članci

Treba imati na umu da je pod Osmanlije pao samo središnji i istočni dio današnje Bosne, a ostatak se i dalje nalazio pod kršćanskim vladarima. U ovim su područjima također djelovali franjevci pa se na njih nije odnosila Ahdnama nego su oni bili jedni od glavnih zagovaratelja oslobođenja zauzetih područja. Ovaj nepovoljan položaj nije obeshrabrio fra Franju Zlatarića Dubrovčanina i fra Marina iz Slanog ili Korčule da traže od pape Siksta IV. posebne privilegije u kojima im je bilo dopušteno oformiti samostalnu kustodiju neovisnu od Bosanske vikarije.

Što nam to, dakle, Isus govori o sebi? On je kruh. – On je hrana, ono osnovno potrebno za život. Podržava i održava život. On je kruh živi. – Ne suši se. Ne trune. Uvijek je svjež i životvoran. On je kruh živi koji je s neba sišao. – Božanskoga je podrijetla.

Od 18. do 24. srpnja održavala se II. Ljetna škola teologije u Dubrovniku. Donosimo iskustva polaznika.

Evanđelist Ivan u ovom odlomku ne donosi samo jedan povijesni događaj, nego ujedno naviješta i svetu misu. Svetom se misom čudo umnažanja kruhova koje se dogodilo u povijesti nastavlja i danas. Zato je važno da dostojno sudjelujemo u euharistiji, da možemo primiti hranu za životni put.

Isusovi sunarodnjaci ostaju zaprepašteni skandalom i odbijaju priznati ono što ih u Isusu nadmašuje jer se drže onoga što je na istoj razini s njihovim svakodnevnim životima. Isus ima pravo očekivati da u njemu prepoznaju barem proroka, čak i ako ostanu zatvoreni. Na taj način vjera vene i u našim životima. Isus, previše poznat, više nije niti uznemirujući niti poticajan niti čak zanimljiv; čak ni njegova riječ više nije proročanska jer smo navikli na njegovu mudrost.

Crkva se od samog početka sjeća svetih apostola Petra i Pavla u jednom blagdanu, pokazujući tako da u zajednici vjernika postoje različiti darovi i različiti načini vjere, ali jedan je cilj. To je lijepo izraženo u današnjem predslovlju: Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika tvojih.

Fra Rufin Šilić, jedan od najpoznatijih hercegovačkih fratara i teologa nakon Drugoga svjetskog rata, posljednje godine svoga života proveo je u Njemačkoj u mjestu Blankenauu i tu je čuo za događaje u malenom selu Bijakovići u župi Međugorje. U svome je Dnevniku bilježio što je sve čuo o ukazanjima i obraćenjima te svoje dojmove u vezi njih. Mi ćemo ovdje donijeti pabirke iz njegova Dnevnika i pročitati kako je od skeptika postao ''neophyta'' iliti mladi obraćenik jer su ovi događaji u njemu probudili mladenački žar vjere.

Da, Isuse, u tvoje se ruke potpuno predajem, želim biti bolji ali nije mi lako. Nadam se da me razumiješ. Budi moja snaga kada sutra padnem jer znaš kako sam krhak i lomljiv. Nauči me da ne prigovaram i da sve strpljivo podnosim jer tako si ti učinio.