Pozvani smo i poslani biti ribarima ljudi, ali i oni koji u Isusovo ime krpaju raskinute mreže. Osluhnimo poziv koji nam je Isus uputio. Usudimo se ostaviti sve, biti poslušni njegovoj riječi i obratiti se na novi život s Isusom.
Povećanjem broja vjernika koji pričest primaju na ruke povećan je i broj onih koji to čine na pogrešan ili nedoličan način. Nadamo se da je uzrok tome neznanje te zbog toga želimo kratkim pojašnjenjem isto rasvijetliti i povratiti dostojanstvenost najuzvišenijem događaju naših života – sjedinjenju s našim Gospodinom.
Ako smo uistinu susreli Isusa, o tome ne možemo šutjeti. Radosnu vijest o Životu prenosimo drugima poput Ivana Krstitelja, apostolâ Andrije i Ivana.
Kao u cellama ni na misištima nije svake nedjelje slavljena misa budući da su župe bile prostrane a opsluživao ih je samo jedan fratar. On nije bio stacioniran na jednom mjestu nego je stalno obilazio svoju župu i slavio misu tamo gdje bi te nedjelje bio. Uz to, kretao se u civilu i imao brkove, što je bila moda toga vremena, tako da ga nije bilo lako pratiti, a narod ga je predstavljao kao ujaka (i danas se fratre naziva ujacima).
Biti kršćanin, zapravo, ne znači samo vjerovati da Bog postoji i da je svemoguć, već da je djelovao i želi djelovati kroz svoga vlastitoga Sina koji je došao među nas. Ne samo da je došao k nama i dokazao svoju solidarnost s nama vodom svoga krštenja, već nam je i dokazao svoju ljubav kroz vodu i krv koje su potekle na križu iz njegova kopljem probodena boka.
Naslonimo glavu, kao apostol Ivan, na prsa Isusu i slušajmo što nam to Bog želi reći, uzdignimo srce u visine k promatranju Riječi, a prije svega, oslobodimo se i očistimo od svih navezanosti i grijeha.
Nakon što je msgr. Petar Palić 14. rujna 2020. preuzeo službu mostarsko-duvanjskoga biskupa i trajnoga upravitelja trebinjsko-mrkanskoga, odlučili smo tražiti priliku za intervju, a koja je ostvarena upravo u božićnom vremenu.
Naime, tu vidimo taj skandal kršćanske vjere u kojem Bog postaje čovjekom. Možda to ne bi bilo toliko skandalozno da je Bog došao u svoj svojoj sili i sjaju poput nekog utjelovljenog super junaka. Dapače, takav bi nam Bog bio i poželjan pošto bismo se uz njega osjećali sigurnima. No ovaj Bog dolazi u obličju bespomoćnog djeteta koje ne može niti sebe zaštiti. To je Bog s kojim možemo biti na „ti“.