Ovdje Isus kao da želi, osim zatvoriti usta farizejima i herodovcima, pedagoški ih poučiti da se bar podsvjesno zapitaju: Pa čovječe, čija je to slika na tvom srcu? Čim ste mi došli to pitanje postaviti, vaša svijest samo misli da ste me došli iskušati. No, vaša podsvijest duboko negdje u srcu zna i pita se: Čiju ja sliku na srcu nosim? Tragam uporno za izvorom sreće, ali ga još upornije ne nalazim.
Vidjeti fratra kako vozi automobil svakodnevna je pojava. No, nije uvijek bilo tako. Zamislimo situaciju prije 60 - 70 godina u kojoj dva čovjeka stoje kraj puta i čudom se čude vidjevši kako kraj njih prolazi automobil, što i nije bila tako česta pojava, a da bi čudo bilo još veće, vozač automobila je fratar. Ovdje se spominjemo prvoga fratra vozača u Hercegovini, fra Mirka Magzana.
Stoga ćemo uvijek početi iznutra, iz onoga dijela svog srca koji želi živjeti Evanđelje; malo pomalo počet ćemo razmišljati poput Boga, voljeti poput Boga, za istinsko dobro onih koje nam stavlja na put.
Odlukom zagrebačkog nadbiskupa, za vrijeme Došašća 2025. godine u našoj crkvi će biti moguće zadobiti potpuni oprost u sklopu Jubilejske godine nade 2025.
Doista, mnogo je zvanih u Kraljevstvo nebesko, a malo je onih koji se odlučuju poći za tim pozivom. Dana nam je prilika da svakim danom iznova odlučimo živjeti po Evanđelju. Na nama je da surađujemo s Božjom milošću te tako zavrijedimo biti dionici Kraljevstva nebeskog.
Franjevačka obitelj može biti ponosna i radosna. Danas kada se sjećamo asiškoga siromaška, papa Franjo nam donosi svoju novu encikliku koja se nadahnjuje na liku i djelu svetoga Franje. Već u uvodu svoga obraćanja papa tvrdi kako je, nakon enciklike „Laudato si“, još jednom potaknut svetim Franjom te novi dokument posvećuje bratstvu i društvenom (socijalnom) prijateljstvu.
Franjo je pak od Boga pozvan popravljati Crkvu. I on čitav svoj život ulaže u to; sav se ugradio u nju. I to je ključno: sve njegove zadivljujuće vrline i čudesna djela ne pripadaju njemu i on ih ne čuva za sebe, već on njima – stavljajući se posve u službu Crkve – obogaćuje i popravlja, obnavlja istu.
Pod svetom misom u crkvi sv. Frane u Zadru braća fra Pavle Ivić i fra Samuel Azemi izrekli su svoje životno opredjeljenje svečanim zavjetima. Naime, oni su činom svečanog zavjetovanja obećali, pred Crkvom i vjernim pukom, vjerno opsluživati Evanđelje i Pravilo Reda manje braće onako kako je to činio sveti Franjo iz Asiza.