I zato „Maranatha, Dođi Gospodine Isuse“, poklik iz prvih kršćanskih stoljeća, odzvanja i danas u ljudskim srcima, i danas plač djeteta iz Betlehema traži ljudske ruke da ga prigrle i ugriju, i danas betlehemsko djetešce traži ljubav čovjeka...
Kad smo našli istinu, ne možemo više raditi kompromise i podilaziti onima kojima ona ne odgovara. Istina nas potiče na proročko djelovanje. Istinu trebamo pokazivati, njome opominjati i, ako to bude potrebno (a hoće), za nju svjedočiti riječju, djelom, ugledom, životom i smrću.
Cilj mu nije bila životna slast, nego Bog i tu je tajna njegova uspjeha. Neka nam njegov život bude primjer da smo svi ljubljena djeca Božja i da svi možemo uz njegovu pomoć činiti velike stvari nevezano za naše slabosti i mane koje u ovom slučaju mogu postati itekako dobro oruđe.
To je i naše poslanje i naš zadatak - pripraviti put Gospodinu u svome životu. Poravnati što je krivudavo, izgladiti što je hrapavo!
“Onima kojima je dano puno, traži se od njih i veliko služenje. U vremenu loših vođa, vaša vjernost neka sjaji u srcu Crkve!”
Gospodin je tu. On je u nama i u našim životima.
Naše novozaređene đakone preporučujemo u vaše molitve kako bi što uspješnije obavljali od Boga povjerenu im službu.
Iscrpljen od još jednih misija htjede slaviti svetu misu jer „Jedna misa vrijedi više nego sve blago svijeta.“