Samo se nameće pitanje tko je subjekt koji postavlja pitanja i daje odgovore. Pitanje „Gdje si?“ iziskuje duboko traženje sebe i svog smisla u životu. Traži odgovor koji je tako blizu nas samih, a daleko, ukoliko nismo blizu sami sebe.
Tada ćemo biti najveličanstvenija palača. Tada ćemo, poput Marije, biti cvijet, poput Franje, biti glasnik Velikoga Kralja. Bit ćemo drvo koje donosi divne plodove.
Promjene počinju uvijek od nas samih. Kada se mi promijenimo i obratimo, onda ćemo moći i druge mijenjati i obraćati, svjedočanstvom svoje vjere, svojim životom pokazati kome pripadamo.
U šutnji prihvaća trpljenje čuvajući tako Marijino dostojanstvo. I u Betlehemu, daleko od svih, ne želi narušavati tišinu noći, već prihvaća dijete u šutnji, promatrajući ga sa zanosom. I tu shvaćamo kakav je Bog. Sam skrovit, voli skrovite duše.
Zato kad sam u kolotečini, neka te ne zavara to što govorim. Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem. Što bih volio da mogu reći, što zbog opstanka moram reći, ali što reći ne mogu.
Želimo li biti mlaki pa da budemo beskorisni i kao takvi bačeni? Ja ne! Pa promislimo o našim riječima i djelima, o sitnicama. Trgnimo se, zapalimo! Budimo sveti! U malome i u velikome.
Nije važno što ćeš ondje naći, alii učini taj korak, od danas, svaki dan, četrdeset dana bez prestanka. Bit će teško, vjeruj. No, čvrsto vjerujem da ćeš u jednom trenutku hoda kroz pustinju svoje duše pronaći oazu.
Čist pogled ostvaruje se iz čistoće srca, čistoće duše. Zato je važno čime hranimo svoje srce. Dobrim ili lošim djelima, dobrim ili lošim riječima, radošću ili tugom? Ono što mu je u srcu, to čovjek živi, govori i čini.