Kad
se jednoga dana usrdno molio Gospodinu, primio je ovaj odgovor: »Franjo, sve
što si na tjelesni način volio i želio imati moraš prezreti i zamrziti ako
želiš spoznati moju volju. A kad to počneš raditi, ono što ti je prije bilo
slatko i ugodno postat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome od čega si prije
zazirao nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.« Obradovan svim ovim
i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao nedaleko od Asiza, sreo je jednog gubavca.
A jer je od gubavaca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja,
dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gubavca poljubac mira, ponovno je
uzjahao konja i nastavio put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe,
dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom.
Legenda
trojice drugova, 4. poglavlje
Čitajući ovaj
ulomak iz života svetog Franje, možemo vidjeti i poruku koja je upućena svima
nama. Univerzalnost Riječi je neupitna. Dok govori Franji Gospodin se obraća svakome
od nas i nema sumnje u moć koju Riječ
ima nad našim životima. Njen utjecaj na naš život je neupitan. Svjedočanstvo o
tome imamo i u navedenom ulomku. Kadra je Riječ mijenjati svako srce pa bilo to
srce kralja ili prosjaka. Uvuče se kroz najsitnije pore i mijenja kompletnog
čovjeka. Možda je to nepravedno prema čovjeku, ali, ako malo razmislimo, to je
najbolje što se čovjeku može dogoditi. Da se bar to češće dogodi! No, Riječ
nikada neće ići protiv naše slobode i to je bitan podatak. Istina je ta da će u
mnogo situacija Gospodin učiniti prvi korak i pokrenuti nešto, ali nikada se nešto
neće nastaviti bez našeg slobodnog pristanka. Primjera za to ima puno.
Najjasniji primjer je Marijin »Neka
mi bude«.
U drugom dijelu
ulomka možemo vidjeti posljedicu koju je Riječ ostavila na Franjin život. U to
vrijeme gubavci su živjeli van gradova i svih zajednica. Bili su osuđeni na
život bez života. Svaki kontakt s njima bio je strogo zabranjen, a ponekad i
kažnjavan. Ako se stavimo u kontekst tadašnjeg vremena, moći ćemo shvatiti
veličinu Franjine geste. Siguran sam da većina nas u sličnoj situaciji ne bi
ovako postupila. No, Franjo je prisilio
samoga sebe i odlučio učiniti ono što nikada prije ne bi učinio. Riječ
mijenja do te mjere da kasnije ne možemo ni prepoznati sami sebe, ako smo
spremni na toliku promjenu. Mnogi kažu da je ovo događaj koji je ostavio trag
na Franjin život tako duboko da ga smatraju jednim od ključnih u njegovu
obraćenju. Sama gesta ljudske blizine u liku Franje iz Asiza onom je gubavcu
mogla značiti cijeli svijet u tom trenutku.
Postoji i jedan susret,
vremenski puno bliži svima nama, a sličan ovome Franjinom. Radi se o bl. Majci
Tereziji. Jednom prigodom jedan novinar rekao joj je da se on ne bi približio
gubavcu ni za milijun dolara. Ona mu je na to odgovorila da ne bi ni ona za
milijun dolara ali za Krista bi. Iz svega ovoga možemo vidjeti da se promjena
čovjeka može dogoditi u suradnji s Riječi. Ako se otvorimo Riječi – promjena će
se dogoditi. Čak i nesvjesno, ta Riječ će nas mijenjati. Kadra je Riječ
promijeniti i naša srce: od kamena načiniti meso, od leda načiniti vatru na
kojoj će se grijati mnogi. Čitajmo i živimo Riječ!
