Snaga erosa i opčinjenost Raspetim

Franjo i Klara (3)

fra Augustin Čordaš

piše: fra Augustin Čordaš

„Naše
vrijeme osporava mogućnost da muškarac i žena ostvare čisto duhovno
prijateljstvo bez erosa i seksa. Svako je takvo prijateljstvo u najmanju ruku
sumnjivo, čak i sablažnjivo.“(Ivan Ivanda) Zato bi mnogi suvremenici rekli da
je duhovno prijateljstvo između Franje i Klare bajka. Ipak je on muškarac, a
ona je žena pa bi takva bliskost i nježnost koja je bila prisutna među njima
bila protumačena kao zaljubljenost. Franjo i Klara, prema takvom shvaćanju bili
su opijeni jedno drugim, među njima je nužnost morala gorjeti strast koja je
prisutna među zaljubljenicima. Dakle, odnos bliskosti i ljubavi između muškarca
i žene nikada ne može biti shvaćen kao prijateljski odnos. Ipak, ovakvo
mišljenje utemeljeno je u mentalitetu u kojemu je ljepota i snaga erosa krivo
shvaćena. „Eros se u duhu modernog poimanja promatra kao nešto što nužno mora
voditi intimnomu seksualnom odnosu.“ (Ivan Ivanda)  Ivan Pavao II. u tom kontekstu pogodio je u
bit stvari kada je rekao da se odnos Franje i Klare može shvatiti samo u
kršćanskim i duhovnim kategorijama.

 

           

Franjo
i Klara kao duboko uravnotežene osobe bili su svjesni snage erosa. Bili su
svjesni koliko se međusobno privlače i bili su svjesni svojih ljudskih
osjećaja. Međutim, bliskost koja se razvila među njima nije ih vodila u krivom
smjeru. Njihovi susreti sigurno su obilovali radošću i ispunjenošću, ali oni
nisu htjeli da ovo prijateljstvo bude prepreka u njihovom odnosu prema Bogu.
Svim srcem iznad svega željeli su i tražili ono što Gospodin hoće za njihov
odnos. Njihova velika bliskost i duboko prijateljstvo postali su prilikom za
traženje i ispunjavanje Božje volje. Upravo ih je to povjerenje u Raspetoga
vodilo prema zreloj čistoći. To znači da su morali u svom odnosu proći određene
faze pročišćenja. Raspeta Ljubav koja ih je spojila, također im je omogućila da
rastu jedno uz drugo, odnosno da međusobno pomažu u čistoći srca.

 

          

„Njihovo
prijateljstvo nije od početka bilo gotovo i savršeno. Bilo je neka vrsta
hrvanja u kojemu posljednu riječ nisu imale njihove želje i čežnje, nego zadaća
ili poslanje koje su primili od Gospodina: vjerodostojno življenje
prijateljstva s Kristom u dosljednom i korjenitom nasljedovanju.“(Ivan Ivanda)
Raspeti Krist obilato je nagradio ljubav koju su oni imali prema Njemu, odnosno
prema Njegovoj volji. Ta ljubav smirila je zavodničku snagu erosa i usmjerila
tu snagu na pravi način. Sam Bog, budući da je pred sobom imao raspoloživa
srca, učinio je da između Franje i Klare bude velika ljubav i izvanredna
nježnost. On, uzrok njihovoga prijateljstva, nije uništio njihovu ljudskost i
ljudske osjećaje i želje, već je to sve preobrazio. Franjo i Klara gajili su
jedno prema drugome duboko ljudske osjećaje, ali ti su osjećaji bili prožeti
Božjom ljubavlju koja je njihove poglede čistila i usmjeravala prema Bogu.

 

           

Ta
zagledanost u Boga, njihov je odnos činila sve ljepšim i uzvišenijim. Ta
zagledanost u Boga nije ukidala bliskost koja je bila prisutna. Upravo
suprotno, ona je činila da budu još više bliže jedno drugome. To je paradoks
duhovnog prijateljstva. Bog želi i traži da se Njega stavi na prvo mjesto u
prijateljstvu, a On to želi jer zna da se prijateljsko zajedništvo i bliskost
koja ne stvara zarobljenost mogu ostvariti jedino kada su srca potpuno zagledana
u Njegovu ljepotu, a ne u ljepotu stvorenja. On zna da je to najbolji način za
preobrazbu zavodničke snage erosa. Raspeti ljubi svoje prijatelje i za njih
želi ono najbolje, a oni vjeruju i predaju svoje živote Njegovom božanskom
planu i providnosti. 

 

           

Čistoća
je ključni pojam u prijateljskom odnosu između Franje i Klare. Po toj čistoći
eros biva preobražen i u ljudskom biću dobiva ono izvorno mjesto koje mu
pripada. „Čistoća u Franjinom smislu naglašava da se braća i sestre tako ljube,
da ljubav Božja i ljubav prema Bogu raste i da se već i u ovom svijetu okuša.
Samo će tako čisti gledati Boga, koji je prije svega prisutan u braći i
sestrama.“(Leonardo Boff) Franjo Klaru može gledati čisto jer je ona za njega
postala put koji vodi prema Božjoj ljubavi. Franjo u Klari jasno vidi snažnu
prisutnost Raspetoga, a Klara u Franji vidi prisutnost svoga Nebeskoga Zaručnika.

 

Urednik:

fra Bože Tolo

boze.tolo@fra3.net

Odgovara:

fra Stanko Mabić

stanko.mabic@fra3.net

Pronađite nas na:

Sv. Franjo