Blago sluzi koji ima povjerenja u
klerike koji ispravno živi po propisima Rimske crkve. Jao onima koji ih
preziru; ako bi i bili grješni, ipak ih nitko ne smije osuđivati, jer jedino
sam Gospodin pridržava za sebe da ih sudi. Koliko je, naime, veća njihova
služba nad Presvetim Tijelom i Krvlju Gospodina našeg Isusa Krist, što oni
primaju i samo oni drugima dijele, toliko koji griješe protiv njih imaju veći
grijeh nego li da griješe protiv svih ljudi ovoga svijeta.
sv. Franjo
Crkva je za Franju majka i odgajateljica. Ona koja po svojim službenicima
hrani i odgaja svoju djecu raspršenu po cijelome svijetu. On u njoj ne gleda samo ljudsku tvorevinu nego i
samog Isusa koji ju je želio i osnovao da se po njoj širi Njegova ljubav.
Također i u svećenicima gleda samo Kristovo
lice te se stavlja njima na raspolaganje. Posebno ih je ljubio i iskazivao im
poštovanje bez obzira na njihov grijeh. Jednom prilikom ga je upitao neki
čovjek o svećeniku: »O ti dobri
čovječe što misliš o ovome koji se brine za ovu župu a kod sebe drži konkubinu
i znamo svi da je uprljan mnogim grijesima? Je li može biti čisto što on drži i
poslužuje svojim rukama»? Franjo
se bacio na koljena pred svećenika
poljubi mu ruke i reče: »Ove su
ruke dodirivale moga Gospodina i kakvegod bile one ne mogu Njega učiniti
nečistim niti umanjiti Njegovu snagu. Po sebi on može biti zao, za mene je
dobar». Kasnije će u Pismu Redu pisati: »Neka
čovjeka prođu trnci, neka se potrese cijeli svijet i neka nebo klikće kad je na
oltaru u rukama svećenikovim Krist, Sin Boga živoga ( Iv 11, 27)! O divne li
veličine i zadivljujućeg udostojanja! O uzvišene li poniznosti! O ponizne li
uzvišenosti, gdje se Gospodar svega, Bog
i Sin Božji tako snizuje da se za naše spasenje sakriva pod neznatno obličje
kruha! Pogledajte Božju poniznost i pred njim srca izlijevajte (Ps 61, 9). Ponizite
se da vas On uzvisi. Ništa, dakle, svoga ne pridržite za sebe da vas primi
cijele onaj koji se vama cio predaje. »
U središtu Franjine pažnje je sam Krist. Jedino što njega zanima, a to je
provoditi jedno: živjeti što jednostavnijim životom slijedeći Onoga koji nas je
do kraja ljubio. Svetac želi biti što sličniji Njemu te jedino njemu ugađati,
do te mjere da ne živi više on nego sam Krist u njemu. Svetac samo jednu stvar gleda i ne odustaje lako od
nje, to je jedina njegova okupacija – Božja volja. A kad spozna što je Božja
volja to i provodi u život. Sav trud koji čini, čini da bi se svidio jedino
Njemu. Za njega je Gospodin onaj koji
treba da raste, a on da se umanjuje. Jer u suprotnom što ti koristi da
sav svijet stekneš i sve blago ovog svijeta, a
životu svome naudiš?
