Fra José Rodriguez Carballo, OFM, je jučer na Generalnom kapitulu u Asizu ponovno izabran za Generalnog ministra Reda manje braće.
Bog Franju korak po korak vodi putem obraćenja. Najprije mu daje ko znanja da je gospodar onaj kojemu treba služiti, zatim mu u srce usađuje ljubav za siromahe i gubavce. Franjo čak i sam postaje siromah.
Nakon spoletskog sna Franjo se vraća u Asiz. Međutim, u prvi mah se činilo da se u Franjinom životu ipak ništa novoga nije dogodilo.
Kakvo je to mjesto samostan? Je li to samo stan ili nešto više? Je li to možda glupost, staro ruglo, prošlost ili možda nekakav ružni objekt u današnjem agnostičkom i sekularnom svijetu, svijetu koji nastoji razoriti svaki oblik svetosti!
Već je u prvim kršćanskim vremenima mučeništvo shvaćeno kao najizvrsniji oblik ispovijesti vjere u Trojedinoga Boga. U sva četiri evanđelja imamo detaljan opis muke i smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa Krista, početnika i uzora svakog mučeništva.
Za Franju se ne može reći da je doživio neko "blic" obraćenje. Sa sigurnošću se može ustvrditi da je kod Franje ipak riječ o dugotrajnom procesu u kojemu je Bog malo pomalo čudnim zgodama, Njemu svojstvenim, jer ipak Njegove misli nisu naše misli, prodirao u Franjino srce.
Ovim tekstom, koji govori o Franjinoj mladosti, započinjem s pisanjem, odnosno, izvještavanjem o Franjinom životu u kratkim crtama. Za ovaj rad, služio sam se knjigom "Živjeti evanđelje s Franjom Asiškim" autora Antona Rotzettera i Thadeea Matura.
Nalazimo se, odn. živimo u godini uoči 800-te obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda. Preciznije rečeno, radi se o usmenom odobrenju Pravila što ga je Franji 1209. godine odobrio papa Inocent III.
Ove godine navršava se sedamstota godišnjica od smrti "glasnika Velikog Kralja" i "trubadura Presvete Djevice" - jednog od najvećih srednjovjekovnih mislilaca i jednog od prvaka ljudske misli uopće.