Kada
promatramo razvoj kršćanstva, možemo uočiti razne slojevitosti. Jedna od tih se
vidi u razvoju djelovanja kršćana u svijetu. Grubo bi se to djelovanje moglo
podijeliti u dvije skupine. Prva bi bila putujući radikalizam, a druga statički
institucionalizam. Naime, Krist s apostolima putuje kroz Svetu Zemlju i
naviješta Kraljevstvo Nebesko, a isti ti apostoli uskoro nakon Kristove smrti i
uskrsnuća osnivaju Crkve, koje su statičnoga
karaktera. Paradoksalno, najveći kršćanski putujući propovjednik, Pavao, na
svojim putovanjima osniva statične institucije – Crkve. Ako stojimo u
povjerenju naspram djelovanja Duha Svetoga u počecima Crkve, kao i kroz čitavu
njenu povijest, onda ovaj proces možemo promatrati kao prirodan razvoj Crkve.
No,
kakve to veze ima sa Franjom i njegovim pokretom siromaštva? Čini mi se očitim
paralelizam između početaka Crkve i početaka franjevaštva. Franjo i njegovi
drugovi su počeli kao putujući propovjednici. Nisu se nigdje zadržavali. Išli
su po svijetu i naviještali evanđelje. Nisu ništa nosili sa sobom, a nisu imali
niti stalnoga boravišta, izuzev Marije Anđeoske kao mjesta sastajanja. Uistinu,
takav oblik života je bio radikalan. S vremenom, kada je početni zanos
splasnuo, stvari se počinju mijenjati. Pojavljuje se potreba za čvršćim
konturama života. Pojavljuje se potreba za pravilom. S pravilom po prirodi
stvari dolazi institucionaliziranje. To što se dogodilo s franjevaštvom
općenito možemo preslikati i na razvoj događaja s obzirom na siromaštvo.
Promatrajući
Franjevačke spise odmah zapažamo da Franjo zahtjeva zaista radikalno
siromaštvo. Odbija svaku mogućnost primanja novca, s gorčinom prihvaća mogućnost
da braća studiraju. Jer za studij je potreban krov nad glavom, potrebne su i
knjige, a za to dvoje je potreban novac. Dakle, kada fratri počinju studirati,
već se radi o siromaštvu koje je drugačije od one radikalne, idealističke
Franjine ideje. Također, i letimičan pogled na nepotvrđeno pravilo nam otkriva
Franjin strog stav u odnosu na siromaštvo. Ipak bacimo li pogled na Opomene,
već tamo pronalazimo govor o siromaštvu duha. Ne želim ovdje reći da je Franjo
izvor prebacivanja naglaska na siromaštvo duhom, samo želim istaknuti da takav
vidik siromaštva nije nešto što je nastalo iskrivljivanjem njegove misli.
Naravno, moramo reći da u Franje i nema podjele između duhovnog i realnog, pa
tako ni na području siromaštva, to dvoje se međusobno prožima i čini jednu
cjelinu. Imajući sve gore navedeno na umu, pokušat ću, vrlo kratko, promisliti
o značenju Franjinog pokreta siromaštva danas.
Toliko
godina nakon svetoga Franje, njegovi nasljednici su prešli od radikalnog
siromaštva do institucionaliziranog življenja u bezvlasništvu. Riječ je o tome
da i danas oni koji nasljeduju Franju moraju prihvatiti određeni oblik
siromaštva. Moraju se odlučiti na ostavljanje svoje prošlosti, svega onoga što
ih je činilo onim što jesu. I dalje postoji ta spremnost na opljenjivanje samih
sebe. I danas se događa taj skok u prazno. Istina, vjerujem da postoje neke
navezanosti kojih bismo se trebali riješiti. Svejedno, bilo bi licemjerno da
govorim o radikalnijem nasljedovanju sv. Franje i potpunom osiromašenju. Ja sada mogu
promišljati o temi siromaštva zato jer sam poprilično udobno situiran u
samostanu. Nahranjen sam, obučen i preda mnom je knjiga Izvora, koja ima svoju
cijenu… Ipak, vjerujem da postoji prostor za življenje siromaštva danas. Da,
duhovnoga u prvome redu. Siromaštva u kojem se odričemo samih sebe i stavljamo
se na raspolaganje Bogu. Siromaštva u kojem se predajemo za druge ljude bez
obzira što nam neće platiti svojom zahvalnošću.
Unatoč
svemu, Franjo, koji uvijek upućuje na Krista, stoji i stajat će pred nama kao
izazov i korektiv naših života, a osobito našega siromaštva. On koji je uistinu
bio siromašak živeći od Božje
providnosti opominje nas u našoj gramzivosti. Dok promišljamo o njemu u našim
luksuznim ili manje luksuznim prebivalištima on nas poziva da se ponizimo, da
se osiromašimo te da tako otvorimo prostor za Onoga koji je njemu darovao svete
rane kao najsavršeniji plod njegova života u Kristu.
