Fra Ilija je
rođen 1942. u selu Gmići u općini Prozor (BiH). 1958. stupio je u Franjevački
red i to u Provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Studirao je u Firenzi,
a za svećenika je zaređen 1969. Nakon dvije godine rada u sjemeništu u Splitu,
1972. odlazi u misije i afričku državu Kongo (u to vrijeme Zair) gdje kao
misionar djeluje i danas. Sa fra Ilijom smo razgovarali u našem samostanu u
Zagrebu gdje je proveo nekoliko dana svoga odmora u Domovini.
Fra Ilija, za početak, kažite nam kako ste se Vi
odlučili postati misionar?
Prije đakonata,
kao student, imao sam kontakte sa studentima iz Afrike koji su bili na studiju
u Italiji. Oni su često pripremali priredbe, pjesme, plesove, gdje su nam
govorili o zemlji iz koje dolaze, ali i o potrebi svećenika misionara. Tako sam
se ja počeo posebno zanimati za Afriku. Onda sam počeo proučavati afrički
animizam i nekršćanske religije uopće i otvorio se za misionarski duh. To je
bio dobar način spremanja za svoj misionarski rad i puno mi je koristilo kasnije.
Prije ređenja zamolio sam provincijala da mi se dozvoli ići u misije. On je
tražio da budem najprije malo u provinciji, ali nije imao ništa protiv moga
misionarstva. Nakon dvije godine rada u sjemeništu u Splitu, ponovno sam tražio
da odem u misije i tada mi je odobreno. Bilo je to 1972
Što je bio Vaš cilj i što ste vidjeli kao svoju
ulogu u Africi?
Moj misionarski
cilj osnivanje je Franjevačkog reda u Kongu. Nekako otpočetka to je bilo to.
Uloga misionara je jednostavna – dovoditi ljude k Bogu, omogućiti im susret s
Kristom. Misionar zato, kao preduvjet, mora imati Boga u svom srcu, mora
vjerovati.
Tko su bili prvi franjevci u Kongu i kakva je bila Vaša
suradnja s braćom koja su već bila tamo kada ste Vi došli?
Kongo je
frankofonska zemlja, dakle, govorni jezik je francuski. Belgijanci franjevci
misionari bili su prvi franjevci u Kongu. 1963. jedan je svećenik iz Konga
postao franjevac i tada je on počeo odgajati njihove mlade za fratre. S njim
sam, moram priznati, dosta surađivao. Bilo je tu još puno subraće, a među njima
i naš sadašnji generalni ministar fra Michael Anthony Perry. Bilo je puno
Poljaka i naših Hrvata iz vaše Hercegovačke provincije.
Kako je Red uređen u Kongu? Postoji i provincija,
zar ne?
1985. dogovorili
smo se zajedno da se osnuje nova provincija u Kongu. Tako je i bilo. Kad se
provincija osnovala svi domaći su postali članovi te provincije, a misionari su
mogli ostati u svojim matičnim provincijama ili ući u novu provinciju. Ja sam,
budući da sam radio u odgoju, ušao u tu novu provinciju.
Možete li nam ukratko predstaviti Vašu provinciju?
Mi danas u našoj
provinciji imamo: 167 svećenika, 70 bogoslova, 7 mladomisnika, 16 novaka i
postulanata. Imamo dvije kuće postulature, novicijat i bogosloviju. Postoji
jedan problem, a koji je vezan uz primanje kandidata. Naime, problem je što je
Red od 2004. ograničio broj primanja kandidata. Franjevci su u 4 velike
pokrajine u Kongu: Katango, Kasai, Kiwu, Kinshasa. Iz svake pokrajine mi možemo
primiti samo 4 kandidata, a samo primjerice u Kiwu ima 6 biskupija. Druge
kongregacije primaju puno više. Red se u Kongu dosta ukorijenio. Rim je
ograničio iz nekih svojih razloga broj onih koje možemo primati. Razlozi mogu
biti dobri, ali nama ovo nikako ne odgovara i na tome će se morati raditi. Jer,
godine milosti možda neće trajati tako dugo.
Možemo, dakle, sa sigurnošću kazati da ova
provincija ima budućnost. Kakvi su planovi za vrijeme koje je pred nama i
možemo li očekivati da Provincija sv. Benedikta Afrikanca postane misionarska
provincija?
Naša provincija
već jest misionarska. Mi imamo svoje misije: npr. Središnja Afrika gdje djeluje
10 naše braće, a jedan od njih nedavno je postao biskup. Braća naše provnicije
su i u Istanbulu, zatim u Maroku, u Belgiji, Italiji, Kanadi. Generalna Kurija
koristi milosti zvanja iz Afrike i šalje našu braću diljem svijeta, tako da
sada možemo reći da Afrika misionari Europu i Ameriku. U siječnju sljedeće
godine biti će osnovana nova provincija u Kongu. Ta provincija, koja će se
zvati Provincija Marije Anđeoske, biti će u središnjem i zapadnom dijelu Konga,
a ostatak zemlje ostati će u ovoj postojećoj provinciji sv. Benedikta
Afrikanca.
Kroz vaših 43 godine rada u Africi imali ste puno
suradnika. Kakva je bila suradnja sa našom braćom: fra Blagom Brkićem, fra Jozom
Vasiljem i fra Stojanom Zrnom? Kakva je suradnja s našom braćom koja su danas u
Kongu: fra Filipom, fra Antom i fra Perom?
Nažalost,
misionari se ne susreću često. Razlozi tome su različiti. Prije rata, koji je
izbio sredinom devedesetih, moglo se lakše putovati, ali sada je to teško. Mi
misionari radimo u udaljenim krajevima Konga, ali naša suradnja je iskrena i
dobra, a susreti uvijek bratski. Surađivao sam uspješno sa fra Blagom, koji je
preveo Bibliju na kiluba jezik.
Fra Jozo je bio
moj školski kolega u sjemeništu te na studiju u Italiji. Poznavali smo se
cijeli život. Jozo je bio uvijek poseban, u razredu najinteligentniji, ali
njegovo srce koje je bilo otvoreno za svakoga, osobito za siromahe, ono je što
je fra Jozu najviše krasilo. On bio velikan duha i srca. Bio je profesor,
rektor bogoslovije, vikar, a onda i provincijal. Često je dolazio posjećivati
nas kao subrat, a to su bila teška ratna vremena u Kongu. Ubrzo je, nakon
dolaska u Kongo, shvatio situaciju u zemlji i u našoj mladoj provinciji. Dao je
veliki doprinos u gradnji bogoslovije i izgradnji provincije. Bio je najbolji
profesor i uvijek je podržavao braću i brinuo se o nama.
Fra Stojan i ja
smo imali povremene kontakte u Kongu. Često smo se na odmoru sretali u
Domovini. Stojan je bio poznat po svom pisanju. U listu Radosna vijest (misijski list, op.a.) objavljuje se još uvijek
njegov prilog Dnevnik jednog misionara.
Ostavio je iza sebe jednu baštinu misionarskog svjedočanstva koji i danas
potiče druge da upoznaju misije. Pisao je tonom šaljivosti, radosti i jednom
lakoćom i optimizmom. Ostao je primjer misionara i veliki uzor svima nama.
Pokojni fra Stojan bi uvijek kada bi govorio o
Africi govorio o radosti? Je li bio u pravu?
Bio je u pravu.
Kad čovjek dođe u Afriku, tamo naiđe na životnu radost, radost koju vidite na
licima djece. Jedina djeca koja se ne smiju ona su koja imaju neki problem, a u
Africi je kod djece to najčešće neuhranjenost. Djeca su radosna, bliska, trče k
vama pozdraviti vas: u obitelji, u selu, ispred crkve, na vjeronauku. Za jedan
bonbon oni će se toliko radovati, plesati, pjevati… I vi kad uđete u crkvu nema
problema tko će pjevati misu, oni ne trebaju dirigenta, svirača… Posjeduju
nutarnju radost i nju izražavaju u svakodnevnom životu, ali osobito u
liturgiji. To čovjeka drži u živahnosti i kontaktu s njima.
Odakle tolika radost afričkom čovjeku?
To je jedna
prirodna radost. Međutim, tome narodu je Radosna vijest donijela puno radosti.
To se primijeti u našim crkvama i našim školama koje su izvor radosti. Animizam
nije donosio pravu radost tome narodu, ali kršćanstvo – sa sakramentima, s
vjerom u uskrsnuće, sa bratstvom – donijelo je posebnu radost u dušu čovjeka, u
obitelj i društvo. O tome govori i papa koji je svoju poruku naslovio Radost evanđelja. Ta radost koju afrički
čovjek posjeduje dolazi od Boga koji je izvor svake radosti i izvor života.
Dragi fra Ilija, velika Vam hvala na Vašem
svjedočanstvu. Za kraj kažite nam Vašu poruku uz ovogodišnju misijsku nedjelju?
Moja je poruka
da živimo onako kako je i sveti Franjo živio, da živimo evanđelje. Evanđelje je
živa radost, živa Radosna vijest. Svaki onaj koji nas susretne da u nama
susretne Krista u radosti i da onda i on postaje misionar radosti te svi skupa
rastemo u vjeri. Vjera, pak, nikad nije savršena, ali mora biti osobna,
iskrena, spontana. Želio bih da tu vjeru nosimo osobito mi franjevci, da poput
Franje donosimo živu vjeru svima koje susrećemo. Onaj koji je sretan, onaj koji
je doživio susret s Kristom, onaj koji ljubi, mora svoju ljubav dijeliti s
drugima. Vjera nas čini misionarima, ona nas šalje da Radosnu vijest donosimo
drugima. Prihvatimo taj poziv!
Potrebe misija i potrebe naše braće i sestra u Africi velike su i svaka pomoć dobro je došla. Ako netko može i želi pomoći fra Iliji i njegovoj misiji u Kongu na bilo koji način, može se izravno javiti fra Iliji:
fra Ilija Barišić, OFM,
missionnaire Fraternite Franciscaine Kimbulu / Butembo R.D. Congo
P.O. Box 251 – Kasese – Uganda – Africa
Tel.: +243(0)997724693
e-mail: ilija_barisic@yahoo.fr
