“Lako je tebi pratre Boga živit”. Moglo bi se reći kako je jedan od razloga zašto danas ima malo autentičnih kršćana taj što sve manje kršćana uopće vjeruje da je u današnjim okolnostima moguće živjeti kršćanskim životom. Iako možemo optuživati i uzimati kao opravdanje materijalizam, užurbanost života, ljude s kojima smo okruženi za naše neautentično življenje kršćanstva, ipak ćemo u ovom razgovoru vidjeti kako je i u današnjem svijetu moguće biti kršćaninom. Kršćanstvo nije jeftino, banalno i jednostavno, ono iziskuje ustrajnost te se najviše očituje u svakodnevnom životu i u izvršavanju svakodnevnih obveza na najbolji mogući način.
(Donosimo vam razgovor sa Jelenom Grbešić, voditeljicom službe za potrebite Molitvene zajednice “Srce Isusovo”, a koja je ujedno i volonter u različitim organizacijama te desna ruka mnogima koji su u potrebi.)
1. Zajednica „Srca Isusovo“… Kako si se pronašla u njoj i kako si saznala za postojanje te zajednice?
Sve je nekako krenulo iz obraćenja. Dolazim iz tradicionalne obitelji i bila sam u takvom društvu da vjeru nisam niti doživljavala kao nešto bitno. Završila sam faks i krenula raditi, međutim dogodio se taj jedan trenutak kada sam shvatila kako sam nezadovoljna takvim svjetovnim životom, izlascima i svime ostalim. Prvi konkretniji dodir s vjerom bio je kada me prijatelj pozvao da odem s njim na susret u Tabor kod fra Zvjezdana Linića. Tada sam doživjela prve milosti koje više nisam mogla prestati tražiti te je to probudilo glad za Bogom u mom životu.
Nadalje, sestrična mi je rekla kako se na Kamenitim vratima okupljaju mladi na molitvu krunice svakog utorka. Počela sam dolaziti na molitvu i nakon početne sramežljivosti, s vremenom sam otkrila radost zajedništva. U zajednici „Srce Isusovo“ upoznala sam toliko prekrasnih ljudi koji su mi danas postali bliski prijatelji, našla sam radost u služenju i aktivnom djelovanju u zajednici. Slušajući svjedočanstva pojedinih članova, osjećala sam oduševljenje shvaćajući kako je Bog zapravo milosrdan i kako prašta. Kroz zajednicu sam prepoznavala svoj poziv da se predam služenju u zajednici odnosno da se stavim drugima na raspolaganje. Temelj apostolata zajednice je prije svega ulična evangelizacija, a možda smo najprepoznatljiviji po moljenju krunice utorkom na Kamenitim vratima u srcu Zagreba. Kamenita vrata su mjesto odakle je molitvena zajednica „Srce Isusovo“ i krenula svoj put i divno je i danas, nakon desetak godina djelovanja, vidjeti da ljudi i dalje žeđaju za Bogom i odazivaju se na zajedničku molitvu. No osim ove molitvene djelatnosti, Zajednica je aktivna i karitativno. Primjerice, volontiramo u staračkom domu te u domu za nezbrinutu djecu i tako provodimo vrijeme s ljudima koji su u potrebi. To je stvarno nešto posebno jer donosi radost.
2. No, ne molite krunicu samo na Kamenitim vratima, što nam možeš reći o online krunici?
Krunicu smo počeli moliti online u vrijeme korone. Razmišljali smo na koji način doprijeti do ljudi i online krunica se pokazala kao jako dobra stvar, tako da i dan-danas molimo krunicu s ljudima iz čitavog svijeta. Ljudima mnogo znači to zajedništvo i dobivamo dosta pozitivnih komentara, jer mnogima je teško da se pokrenu sami, tako da im je online krunica dobar poticaj.
3. Koliko kao vjernica laikinja živiš svoju vjeru i kako se nosiš s užurbanošću i problemima koji svakodnevni život donosi?
Trudim se imati svoje vrijeme s Bogom, kada razgovaram s njim. Kad sam se tek obratila, moja okolina nije znala što mi se događa. Tada su se neke stvari u meni promijenile, i to nabolje, tako da me sada i oni koji nisu vjernici znaju nazvati i pitati da se mi iz zajednice pomolimo za njih. To su neki lijepi koraci preko kojih mi svojim postupcima i djelovanjem možemo doprinijeti da drugima približimo vjeru. Također, ja koja sam prije desetak godina bila na techno-partyjima, sada imam ulogu ići tamo i evangelizirati. Dijelila sam vodu, razgovarala i molila za te ljude. To su sve male sitnice preko kojih smo mi na neki način svjedočili svoju vjeru u Boga koji je prisutan i u današnjem svijetu.
4. Jesi li se ikada susrela s karizmatskim oblicima molitve?
Prije pet godina nas petnaestak iz zajednice smo bili na susretu s Nealom Lozanom u Međugorju. I mi smo kroz tjedan dana prošli kroz edukaciju na temu unbound molitve. To je molitva oslobođenja u pet ključeva, a tih pet ključeva su: pokajanje i vjera, opraštanje, odricanje, autoritet, Očev blagoslov. Cilj unbound molitve je pomoći ljudima iskusiti slobodu u Kristu.
Što se tiče unbound molitve, unutar zajednice formirana je Služba zagovorne molitve koja stoji na raspolaganju članovima u teškim životnim situacijama, dvojbama ili borbama gdje osoba kroz već spomenutu molitvu pet ključeva uz vodstvo voditelja i zagovaratelja ima priliku doživjeti oslobođenje od nekih napasti s kojima se bori ili oprost u odnosima koji je opterećuju. Pregršt je svjedočanstava o doživljenim milostima po ovoj molitvi.
5. Što bi ti poručila nekom tko se nosi s težinom života i ne vidi izlaz?
Najprije, ja sam iznenađena kako se ljudi koji nisu vjernici mogu nositi s nekim teškim životnim situacijama. Imala sam situaciju gdje sam izgubila jednu blisku osobu u prometnoj nesreći. Uz pomoć Boga i vjere od samog početka sam bila u miru s tim gubitkom, koliko god to na ljudskoj razini bilo grozno, teško i bolno. Međutim, kada sam kasnije razmišljala o svemu tome, shvatila sam kako me Bog za to ranije pripremao kroz različite situacije. Prije svega shvatila sam da je smrt prijelaz i vjera mi je pomogla da se sa svim tim mogu nositi.
6. Gdje provodiš svoje slobodno vrijeme?
Idem planinariti. Planinarenje je odlično za druženje, prije svega da otkriješ Boga u prirodi, u predivnom djelu njegova stvaralaštva, a naravno da dok se penjemo ili spuštamo imamo priliku izmoliti krunicu. To je spoj duhovnog i rekreativnog u jednome. Uz to s jednom ženskom grupom kuham jednom mjesečno u pučkoj kuhinji te kasnije dijelimo tu hranu beskućnicima.
7. Što bi na kraju ovoga razgovora poručila?
Zahvalna sam Bogu što nije odustao od mene i što sam shvatila koliko je On velik. Koliko god mi mislili da nema izlaza iz neke životne situacije, izlaz uvijek postoji. Trebamo si samo osvijestiti onaj zaziv iz Očenaša – budi volja Tvoja. Nekada stvarno moramo umrijeti sebi da bismo dopustili Bogu da djeluje u našim životima.
Također pozivam sve zainteresirane i željne molitve i zajedništva da dođu na naše otvorene susrete svake prve srijede u mjesecu od 18:30 sati u župi “Bezgrešnog Srca Marijinog” na Jordanovcu.
Vrijeme je priprave za Božić, zato dopustimo Kristu da uđe u naš život i oslobodi nas od svih naših kočnica i strahova. Biti Kristov je najveća privilegija koju možeš imati, zato budi Njegov.
