Članci autora: fra Ivan Lovrić

Oprost je badava. Do nule. I samo takav oprost je kršćanski oprost. Sve ostalo je ekonomija.

Isuse, jesi li ikad bio razočaran? Jesi li vjerovao u mene kad si me one noći u Getsemanskom vrtu molio da ostanem budan s tobom barem sat vremena? Jesi li se ipak nadao da se nećemo razbježati, napustiti te i ostaviti samog? Jesi li stvarno navijao za mene kad sam ti ono na ispovijedi čvrsto obećao da neću više griješiti? Iskreno mi reci, kao čovjek…

Danas je nedjelja Kristove muke. Mučno je znati da ideš na muku. Muka je umrijeti. Muku nitko ne želi, nego gleda da je izbjegne pod svaku cijenu. Ni Kristu nije bilo lako. Eno ga u Getsemaniju, žalostan i u tjeskobi moli Oca da izbjegne muku ako je ikako moguće. Ako je ikad bio čovjek, tada je bio… Njegova nemoć, ostavljenost i gledanje smrti u lice nešto su posve ljudsko i nama tako lako razumljivo.

Kad bi Ivan Krstitelj imao kućicu na Adventu u Zagrebu, bi li uspio privući dovoljno ljudi da prometom pokrije barem režije? Ili bi ga možda nakon dan-dva netko prijavio za remećenje javnog reda i mira zbog nešto grubljih riječi - govora na koji naše uši i nisu baš navikle ili ga uopće ne žele slušati? Kakve bi šanse imali „skakavci i divlji med“ pokraj kobasica, germknedli, chef's burgera, fritula i kuhanog vina? Bi li uopće Ivan isposnik ikoga privukao ili bismo ga etiketirali kao psihijatrijski slučaj? Konačno, kome i o kakvom Kristu je govorio Ivan?

Kao vjerni učenik svetog Franje, Ivan Duns Škot je volio razmatrati i propovijedati otajstvo Kristove spasenjske muke koja je izraz beskrajne Božje ljubavi prema čovjeku. Ta se ljubav ne objavljuje samo na Kalvariji, već također i u Presvetoj euharistiji, prema kojoj je Duns Škot gajio silnu pobožnost i koju je smatrao sakramentom stvarne Isusove prisutnosti.

Kad netko tko je veoma spor priča kako u nogometu nije važno moći dobro trčati, nećemo mu baš povjerovati. Ukoliko bi to rekao netko vrlo brz i izdržljiv, njegove bi riječi imale neku težinu koja nas provocira na bitna pitanja. Ivan Duns Škot je bio iznimno inteligentan i pametan, ali nije htio na tome graditi karijeru u filozofsko-akademskim krugovima. Teologija je za njega bila praktična znanost koja čovjeka treba naučiti kako ljubiti. On je govorio o primatu kršćanske djelotvorne ljubavi.

Kad bismo pitali ljude da nacrtaju redovnika, bi li ga nacrtali s habitom ili bez habita? Pitanje je, naravno, retoričko, a o tome kako realnost zna odstupati od ideje čitajte u sljedećem tekstu.

Objavljujemo drugi dio razgovora s piscem Miljenkom Jergovićem. U prvom dijelu razgovarali smo o priči i tišini, umjetnosti i banalnosti, društvu i čovjeku, dok će u drugom dijelu intervjua biti govora o vjeri i nevjeri, Bogu, Bibliji, Crkvi…

Kad te neka druga kultura ili narod drugačijeg jezika prepozna kao svoga, ili kad tebe, stranca, smatra toliko vrijednim da i njima možeš nešto reći, da ih možeš obogatiti i da oni mogu naučiti nešto od tebe – tada bi i tvoji zemljaci trebali biti otvoreni tome da te barem čuju. Djela Miljenka Jergovića prevedena su više od stotinu puta na više od dvadeset jezika, a on je, još od svoje prve knjige kratkih priča „Sarajevski Marlboro“, koja je izdana 1994. usred rata i opsade Sarajeva, postao jedan od najznačajnijih i neizostavnih autora književne scene Bosne i Hercegovine, Hrvatske, okolnih sličnojezičnih zemalja, a i šire od toga. E sad, kako je došlo do toga da je na prvoj godini jednog humanističkog fakulteta jedva dvoje studenata uopće i čulo za Miljenka Jergovića, a kamoli da su pročitali što njegovo – to je pitanje za neke druge razgovore... Ovaj razgovor s Miljenkom Jergovićem je trajao više od tri sata. I konačna verzija intervjua je dugačka. Mnogo je duža od onoga što je norma u ovom našem svijetu brze komunikacije s malo znakova i mnogo kratica, hiperprodukcije sadržaja, blještećih efekata, smanjene pozornosti i kroničnog nedostatka tišine. Ali zar bi smio kratko trajati bilo koji razgovor koji pretendira biti nepovršan i kvalitetan? Pa taman i s nekim (ili možda baš s takvim nekim) koji je po mnogočemu drugačiji od tebe ili tvoga okruženja. Ovaj razgovor objavljujemo u dva dijela: u prvom dijelu razgovarali smo o priči i tišini, umjetnosti i banalnosti, društvu i čovjeku, dok će u drugom dijelu intervjua biti govora o vjeri i nevjeri, Bogu, Bibliji, Crkvi… Odvojite štogod vremena i uključite se u razgovor.