Žeđ govori o vodi,
glad o hrani, pluća o zraku koji udišemo. Srce govori o krvi što prolazi
tijelom. Može li vjera govoriti o Bogu? Ateisti će kazati da Bog ne postoji i
da ništa u svijetu nema što bi o njemu govorilo ili što bi upućivalo na njega. Sveti
Franjo u svemu prepoznaje Božju prisutnost. Vjernicima stvorenja neprestano
govore o Stvoritelju. Stvorenje o Stvoritelju ne može šutjeti. Opasno je ne-vjerovati i kazati da Bog ne postoji.
Diktatori, mali i veliki, znani i neznani, odlučuju o postojanju Boga i
čovjeka. Kad odluče da ga nema onda sebe
nude i nameću. Ako odlučim da netko ne postoji, onda ga moram ubiti. Nerođeno
dijete susreće se s takvom odlukom onih koji su već rođeni! To je logika zla.
Zato je Isus osuđen. Osuda protiv Isusa nastavlja se kroz povijest. Ta zla odluka da Bog ne
postoji rađa mentalitet koji lagano
odlučuje da sve što smeta ne treba ni postojati. Čovjek koji odluči da Bog ne
postoji nastavlja živjeti s tom opasnom odlukom iz koje svijet promatra. S tim
stavom formira život svoj i život drugih
koje dodiruje.
Na čudesan način
mudri ljudi s Istoka otvorili su oči i vidjeli ono što drugima nije bilo dano
vidjeti. Oni su bili spremni za novi dar. Odlučili su na nov način gledati
nebo. Na njemu su vidjeli svijetlo najprije očima duše pa onda očima tijela. Onoga trenutka kad su progledali,
vidjeli su novo nebo i novu zemlju. Vidjeli su na nov način i Boga i
čovjeka. Vidjeli su zvijezdu koja ih je povela. Za njom su
se uputili na dalek i rizičan put: Biti još bliže, vidjeti još jasnije,
prihvatiti još čvršće, ljubiti još bolje.
Ljudska riječ da
Boga nema jest krik očajnika. To je krik i jauk čovjeka koji ima oči, a ne vidi; ima uši, a ne čuje;
ima ruke i njima pipati ne može. To je sljepilo koje baca u najgori oblik tame.
U trenutku kad čovjek kaže da Boga nema
nastaje sljepilo u svim pravcima. Tada nema zvijezde koja bi s istinskim
svijetlom pokazala put. Ostaje tama koja neprestano postaje veća i dublja. Ne
vjerovati znači sve ignorirati i živjeti kao da Bog ne postoji i kao da čovjek
ne postoji. Ne vjerovati znači živjeti
kao da radnik ne postoji, kao da dijete u utrobi majke ne postoji, kao da
supruga i djeca u kući ne postoje. Ne vjerovati znači živjeti po vlastitim
sebičnim pravilima ne uvažavajući
postojanje drugih. I mi danas kao nekoć Herod s nevjerom pravimo iste grijehe.
Nevjernici, mali neznani ili veliki znani, redovito postaju diktatori.
Diktatori su uvijek isti i prema Bogu i prema čovjeku. Oni na neki način uvijek
žele ubiti.
Parafrazirajući
čuvene riječi sv. Augustina možemo kazati: Bože,
za raj si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se u Tebi ne smiri. Na dan
kada slavimo Bogojavljenje, nadodat ću: Hvala ti, Isuse Kriste, što si nam
svoje božanstvo i otkupljenje objavio u svojoj Crkvi, u objavi svetoga
evanđelja, u milosti svetih sakramenata. Ne daj da s tvoga puta skrenemo. Neka
u tebi, Gospodine Isuse, u vječnom raju budu ispunjene sve nade i potrebe. Neka
se uklone boli, neka prestanu lutanja, neka nestanu sumnje kad tebe dođemo
gledati licem u lice.
