U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:
»Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.« (Iv 3, 16 – 18)
Na izvorima sumnje
napaja se postojanje moje
i vječnost kao da sve dalje,
u vječnost bježi.
Uronjeno u tamu,
prolomljenu zrakom sunca,
srce odluku traži i ne predaje se.
Blizina Trojstvene Ljubavi
sigurnost i mir pruža,
ali ruke moje na mir navikle nisu.
Sada koracam naprijed,
odabirem život.
U Ocu, Sinu i Duhu,
osuda postaje spasenje.
Ja vjerujem.
