Božićna osmina je iza nas. Svetkovinu Rođenja Gospodinova slavili smo kroz osam dana, sjećajući se tog važnog trenutka u povijesti spasenja. Pred nama je nedjelja i to druga po Božiću. Liturgija ove nedjelje pred nas stavlja tri teksta: jedan starozavjetni i dva novozavjetna biblijska odlomka te psalam 147.
Prvo čitanje iz knjige Sirahove (Sir 24, 1-2. 8-12) pjeva pohvalu mudrosti i navješćuje vječnu Mudrost koja će doći i nastaniti se posred izabranog izraelskog naroda. Po Kristovom navještaju spasenja za sve ljude cijelo čovječanstvo postalo je izabrani Božji narod. Krist – ta vječna Mudrost želi se nastaniti posred svega čovječanstva i cijelo čovječanstvo privući k spasenju.
Drugo čitanje iz poslanice Efežanima apostola Pavla (Ef 1, 3-6. 15-18) Krista označuje kao onoga po kome smo svi mi predodređeni za posinstvo. Apostol naglašava da smo u Kristu izabrani za Boga da budemo sveti i bez mane (usp. Ef 1,4) pred njim. Velika je to spoznaja – da smo izabrani za Boga. Po samom svom stvaranju u nas je utkana čežnja za Bogom i tu čežnju može ispuniti samo Bog. Čovjek tražeći Boga dolazi do spoznaje da Bog njega traži. Zato se dogodila betlehemska štalica, zato se dogodio Jordan, Jeruzalem, Kalvarija i uskrsnuće. Bog traži čovjeka. Čovjek je ljubljen. Veličanstvena spoznaja. Živeći u toj spoznaji čovjek otkriva koje li nade u pozivu njegovu (Ef 1, 18), otkriva svoje ispunjenje – koje je jedino u vječnosti – i onda bude kadar živjeti predokus te punine već ovdje na zemlji, jer: Kraljevstvo je Božje među vama (usp. Lk 17,21).
U evanđelju Druge nedjelje po Božiću (Iv 1, 1-5. 9-14) sveti Ivan izriče jednu od temeljnih istina kršćanske vjere, na kojoj počiva cijelo kršćanstvo. Isus Krist utjelovljena je Božja Riječ. Bog je među svojim narodom bio prisutan u šatoru, a sada je Bog u Kristu živa prisutnost među tim narodom. Dok je svim svijetom vladala tama, na svijet je došlo pravo svjetlo koje tama ne može obuzeti. To svjetlo svojima dođe i njegovi ga ne primiše (usp. Iv 1, 11). U ovom posljednjem retku nalazi se velika snaga i velika mudrost. Možemo sada nadugo i naširoko pisati o svakoj riječi izrečenoj i tumačiti je do u detalje, ali jednostavno vjerničko srce kadro je primijetiti dvije stvari i postaviti si dva pitanja.
Prvo pitanje: Jesam li Isusov? i drugo pitanje: Primam li Isusa, ili ga odbacujem? To su teška i odgovorna pitanja i na njih je čovjek kadar odgovoriti isključivo kao pojedinac. No dobro je još jednom ponoviti što dobivaju oni koji Krista primaju, koji dopuštaju zarobiti se njegovom beskrajnom ljubavlju i koji postaju njegovi: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja (Usp. Iv 1, 12). Čini se da izbor i nije tako težak!
