Ibis ad crucem. Da, hoću, ići ću na križ jer si ti tamo, jer ću te tamo sresti. Ne želim o tvojoj muci razmišljati samo u korizmi, a poslije sve po starom.
Isus nas uči kako tražiti snagu za vjeru i predanost Bogu čak i u najtežim trenucima.
Bog voli zakomplicirati stvari ili su one jednostavno takve u našoj glavi. I upravo kada pomisliš: „Evo izvukoh se iz problema“, Bog kao da ti je pružio još dva teža.
Zarada je bila dobra tih dana. Kao da je njih bilo briga za hram, ipak je velik novac u pitanju. Za Židove koji su dolazili izdaleka to je bila dobra stvar jer nisu trebali dovoditi životinje sa sobom, koje bi se samo mogle onečistiti putem.
Kada sam pročitao da je poznati njemački filozof Friedrich Nietzsche napisao: „Bog je mrtav“, pomislio sam na don Pavla iz Prosjaka i sinova kada reče don Petru: „A tko si ti gnjido i uši zemaljska, da to možeš o Bogu znati!?“
Nitko od nas ne bi bacio svoje dijete pod kamion za viši cilj, a kamoli za niži…pogotovo ako nas nitko to ni ne traži. Gledajući sa strane, ovdje se radi ili o savršenoj dijagnozi, ili o savršenoj ljubavi. Treća opcija ne postoji.
Klečeći pred Presvetim što činim? Isuse, daj mi ovo, daj mi ono…molim, molim i ništa se ne mijenja, nema plodova.
Čovjek koji piše vlastiti dnevnik nastoji zapisati glavne događaje protekloga dana. Sažetost i umjerenost u pisanju otvaraju prostor za razmišljanje o pročitanom. Takav dnevnik govori o onome tko ga piše.
„Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“ pitao je nečisti duh, ali nije on jedini koji je to pitao.