Riječ o riječi

Vrata kroz koja Isus ulazi su svakodnevno čitanje Svetog pisma, euharistija, ispovijed i molitva. Ako zapustimo ove elemente u svome životu, naša će vrata biti zatvorena i obrasla šumom grijeha i zlih djela.

Isuse, jesi li ikad bio razočaran? Jesi li vjerovao u mene kad si me one noći u Getsemanskom vrtu molio da ostanem budan s tobom barem sat vremena? Jesi li se ipak nadao da se nećemo razbježati, napustiti te i ostaviti samog? Jesi li stvarno navijao za mene kad sam ti ono na ispovijedi čvrsto obećao da neću više griješiti? Iskreno mi reci, kao čovjek…

Zar ne bismo i mi tražili da stavimo svoje prste, svoje ruke i da opipamo, da se osvjedočimo? Zar bismo samo tako povjerovali? No unatoč toj paradoksalnosti i „materijskoj“ Ivanovoj igri, za mene je poruka ovoga evanđeoskog odlomka sadržana u preobrazbi u novo biće. Uskrsnuće je očito značajan proces koji mijenja trenutno stanje i preobražava ga u nešto novo, nešto što nam nije bilo znano i nešto što se, za sada, protumačiti ne može.

Odvalimo kamen sa svoga srca, otvorimo ga svjetlosti ovoga dana i dopustimo joj da duboko prodre u našu nutrinu i da svemu dadne jedan drugačiji smisao. U svjetlosti ovoga dana sve postaje drugačije, čak i bol, i patnja, čak i križ. Oni neće nikada nestati, ali će sasvim sigurno postati drugačiji.

Danas je nedjelja Kristove muke. Mučno je znati da ideš na muku. Muka je umrijeti. Muku nitko ne želi, nego gleda da je izbjegne pod svaku cijenu. Ni Kristu nije bilo lako. Eno ga u Getsemaniju, žalostan i u tjeskobi moli Oca da izbjegne muku ako je ikako moguće. Ako je ikad bio čovjek, tada je bio… Njegova nemoć, ostavljenost i gledanje smrti u lice nešto su posve ljudsko i nama tako lako razumljivo.

Često u svom životu ograničimo Isusovo djelovanje samo na one trenutke kada je nama najpotrebnije i kada mi zamislimo da bi Isus trebao djelovati. I ako tada ne osjetimo njegovu blizinu, pomislimo da nas je napustio i prekrižio. U nama se rađaju ljutnja i nezadovoljstvo, osjećaj izdaje i napuštenosti od onoga tko nam je obećao da će zauvijek biti s nama.

Isus želi čovjeka osloboditi od vrtloga grijeha i zato vlastitim primjerom pokazuje i potiče svoje učenike na djela milosrđa.

Isus je ne osuđuje, nego joj kroz razgovor govori da je on Mesija koji ima doći, onaj za kojeg je ona čula. Nakon toga žena prihvaća Isusovo mesijanstvo i odlazi odmah u grad razglasiti svima da je on tu i da ga svi dođu vidjeti.

Isus nas poziva da budemo preobraženi za druge s kojima nismo baš u dobrim odnosima, da preobrazimo naše porušene odnose. Također nas poziva da krenemo naprijed, da u svakodnevnici prihvatimo i nosimo križ svojega života.