U prošlosti „sveto“ je bilo ono što je božansko, odvojeno od svijeta. Tako je svetost shvaćao i starozavjetni vjernik. Gospodin, koji je svet, sam je promijenio taj pojam utjelovivši se. On, Drugačiji, Sveti, postao je blizak čovjeku. Odlučio mu je biti prijatelj, brat i otac.
Sa Zlim nema koketiranja. U toj situaciji ne postoji i-i, već isključivo ili-ili. Često pretjeranom racionalizacijom i opravdavanjem zapravo pripravljamo put grijehu. Danas, više nego ikad, trebamo jasnoću i konkretnost. Upravo Isusovo „da, da – ne, ne“ je konkretna smjernica u borbi protiv Zloga.
Sol je način življenja. To su moja djela, moje riječi, moje misli i nakane. Kako sol začinja hranu, daje kvalitetu i stvara ugodu nepcu, tako i moja djela, riječi, misli i nakane čine boljim, kvalitetnijim i ljepšim moj nutarnji život, moj život u određenoj sredini, a i život u globalu.
Mi kršćani možemo reći da je zaista sve u redu. Sve je u redu jer smo već na krštenju primili Svjetlo. Svjetlo koje nikakva životna oluja ne može ugasiti. Stoga na današnji blagdan Svijećnice palimo i blagoslivljamo svijeće kako bismo se sjetili onog Svjetla s našeg krštenja.
Čitajući ovaj evanđeoski ulomak, svjedočimo otajstvu poziva i odaziva. Pitamo se što se to moralo dogoditi da bi učenici mogli tako spremno odgovoriti na Isusov poziv? Što im je uopće ponudio? Što su to tako neodoljivo u njemu vidjeli pa da su se brzo odazvali?
Umjesto „Evo Jaganjca Božjega“ pohvalimo se frazom: „Evo prijatelja Božjega, evo prijatelja ljudi, evo onoga koji odnosi neprijatelja svijeta!“
Zato, sestro i brate, sjetimo se danas našega krštenja i vode kojom smo očišćeni i shvatimo da je to nešto mnogo dublje od samog polijevanja vodom. Tu je sami Bog rekao tebi i meni: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
I zato „Maranatha, Dođi Gospodine Isuse“, poklik iz prvih kršćanskih stoljeća, odzvanja i danas u ljudskim srcima, i danas plač djeteta iz Betlehema traži ljudske ruke da ga prigrle i ugriju, i danas betlehemsko djetešce traži ljubav čovjeka...
Kad smo našli istinu, ne možemo više raditi kompromise i podilaziti onima kojima ona ne odgovara. Istina nas potiče na proročko djelovanje. Istinu trebamo pokazivati, njome opominjati i, ako to bude potrebno (a hoće), za nju svjedočiti riječju, djelom, ugledom, životom i smrću.