Postoji li život poslije smrti? Možda bolje postaviti hipotezu: Postoji li život prije smrti? Živim li ja ili život prolazi pored mene? Što mi je činiti da budem sretan? Kako otkriti život? Što mi je činiti da baštinim život vječni? To pitanje postavlja mladić Učitelju prije dvije tisuće godina, a pitamo i mi Učitelja poslije dvije tisuće godina.
Čovjek kao takav postoji jedino kao muško i žensko, kao komplementarnost dvaju različitih, a opet u bitnom jednakih bića. Zato Bog i kaže „načinit ću mu pomoć kao što je on“.
U današnjem Evanđelju primjetna je s jedne strane žurba, zabrinutost, a s Isusove strane smirenost i sabranost. Tražiti od te Njegove sigurnosti znači gajiti smirenost koja počiva u vjeri.
Priča Ivana Krstitelja - njegov život - nam mnogo govori o tome što je sreća, i što je istina, a što to one nisu...
Iako našim očima može biti nevidljiv rast Kraljevstva Božjega, on je u ovim prispodobama izvjestan. Kraljevstvo Božje dolazi i to je poruka nade.
Krist nas želi poučiti onome što je od početka. Zato trebamo biti spremni odložiti svoja shvaćanja i otvoriti se istini.
Kristovo tijelo nisu drugi razlomili, to je učinio on sam. On svoje tijelo lomi, razlama i daje ga nama, daje ga za nas. On se sam predaje, prelama se i svoju slobodu daje za nas...
Krist je i danas jednako prisutan, kao i prije dvije tisuće godina. I danas poziva nas da Ga izbližega slijedimo i nasljedujemo. Jesmo li spremni otisnuti se od svojih obala i isploviti na pučinu?
Danas Crkva slavi zaključak najuzvišenijeg razdoblja u liturgijskoj godini. Crkva se raduje jer nas Krist, uzašavši na nebo, ne ostavlja same, već ostaje s nama po svome Duhu.