U samoj svojoj biti Isus jest - s nama Bog. On je se ne udaljuje od nas. Koliko god mi bili grešni, koliko god se ponekada gadili sami sebi on od nas takvih ne bježi.
»Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?«
Bog je došao osloboditi čovjeka od grijeha. Došao je osloboditi nas za sebe. To je lakše reći nama sada, 2000 godina nakon svih događaja. Bilo je potrebno prije razbiti sve unaprijed pripremljene predrasude; pripremiti srca za primanje ove poruke.
Mislim da i ovo evanđelje stoji i kao ohrabrenje. Ono je svjedočanstvo da Bog ne napušta one koji ostaju uz njega. Isus jest zahtjevan. Puno je ljubio i zapovijeda tu istu ljubav, ali vidimo na primjeru Noe da Bog ne ostavlja svoje svjedoke na milost – nemilost, nego je stalno uz njih.
Oni koji su ga gledali na križu, ali ga nisu priznali Bogom, na osudu su sebi gledali. Dok su drugi (bili su u manjini) svojim priznavanjem zadobili spasenje »danas«, što će reći u situaciji u kojoj su se nalazili
Neminovna su iskušenja - kako ona svakodnevna, tako i ona posljednjih vremena - koja Isus najavljuje, kako bi se odvojile “ovce od jaraca” i kako bi se iskušala naša postojanost i vjernost Gospodinu.
Zapitajmo se kome ili čemu mi živimo i podsvijestimo sebi da je naš Bog-Bog živih!
Čisti srcem gledaju na sve oko sebe kao na dar. U svakom svom djelovanju, makar im možda to i ne bilo pri svijesti, nastoje proslaviti Boga.
Stoga, tražimo promjenu, čeznimo za suprotnostima onoga negativnoga u nama, imajmo, poput Zakeja, želju vidjeti Isusa koji nas već jako dobro poznaje i koji je došao potražiti i spasiti nas.