Marija nije mogla donijeti novo vino za goste. Nije ni trebala. Ona nije ravnatelj stola. No, ipak nije htjela čekati čudo. Izazvala je čudo. Učinila je ono što je mogla.
Krštenjem smo se pritjelovili Kristu, silaskom Duha postali smo ljubljeni.
Bez obzira na odbačenost, Riječ svoje ne odbacuje. Njezina nam blizina otkriva činjenicu da smo njezini unatoč tomu što je ne primamo kao svoju. Riječ dolazi kako bi nam dala život.
Po Duhu Svetom Marija je začela i rodila Sina Božjega, a sada mu treba i nadjenuti ime od Oca odabrano. I Marija to čini. U ovom početku ispunjenja obećanja danih Mariji, mi vidimo kraj svog onog starozavjetnog traženja Gospodina i iščekivanja Mesije koji ima doći. Mesija je došao, on je Bog s nama.
Nema sumnje da je Sveta Obitelj bila u skladu s idealima o kojima čitamo u prethodnim čitanjima današnjeg blagdana. Međutim zapažamo još jednu stvar. Isus je Sin Božji. I kao takav pripada u prvom redu samom Bogu. Ocu. To je Marija pohranila i brižno čuvala u srcu.
Ovom božićnom meditacijom bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo žele vam sretan Božić.
Stavimo ovih dana našu vjeru u prvi plan. Zamislimo se malo nad njom i zapitajmo što mi ustvari i kako vjerujemo.
Uistinu, već s Kristovim rođenjem započela je Njegova borba protiv zla i smrti. Sami Njegov dolazak označava i pobjedu. Ako shvaćamo Njegov dolazak u pravom smislu, onda ćemo zaista i kliktati od radosti i vikati od veselja!
Oni koji se uzdaju u Gospodina i u njemu traže spasenje crpst će vodu iz njegovih izvora i ne će žeđati uvijeke.